Početna arrow Hrvatska Grančica arrow Sveti Mateja Lupacki arrow Hrvatska grancica arrow Vjerske teme 
Arhiva članaka Hrvatska grancica Vjerske teme

Sveti Mateja Lupacki PDF Ispis E-mail
Thursday, 04 October 2012

Rimsko carstvo ili “Evropska Unija” koja se raskrilila u Isusovo vrijeme, imala je vlast, kako kažu, nad više od 200 različitih naroda i manjih plemena.

4.jpg    Da bi ih mogla podvrgnuti, sistematski pljačkati i iskorištavati, ta je unija iz svakog plemena izabrala pojedince i koristila ih kao carinike, brojače, istomislioce, uglavnom izdajnike i ulizalice (to su oni koji cijelo vrijeme nekoga ližu, da bi dobili od njega jeno...drugo...)

    Taj je “zanat” svijesno izabrao i Mateja kad je postao carinikom. Bilo mu drago na početku: imao je od svega u izobilju, mogao je dignuti malo vikendice kraj jezera, podizao “alokaciju” za djecu i od židova, a i od rimljana, uzimao je komision od svakog ugovora i dogovora, a da ti ne pripovijedam za delegacije u “bijeli svijet”, kočije i konji, kava, duvan, sir, ljubenice i salate...sve bez carinske takse za njega i njegovu dušu! (vidiš li če i u Isusovo vrijeme su bile “Hrvatske grančice” i druge novinje...i Radani i Slavice i Anke...koje su sve bilježile pa nam hvala Bogu ostade istina da ju čitamo i nakon 2000 godina!)

    Međutim, nije sve bilo tako lako, jer mu narod nikada nije oprostio izdaju: carinik nije smio ulaziti u glavni dio crkve, djeca mu nisu smjela čitati na oltaru, po sokaku su ga gađali s kamenčići i psovali mu mamu rimsko-carinsku!

    Posjećivao se je i jeo samo sa svojim carinicima, jer je morao kriti i lagati o svemu što ima i čini. Mama mu se nikada nije zaustavljala ispred crkve nakon mise, jer se bojala da ju netko nešto ne zapita...

5.jpg     Jedan svećenik pripovijeda kako mu se u Radni ispovijedao penzionist, koji se gorko pokajao da je cijeli život išao nedjeljom na misu, s cipelama koje je dobio od Pošte, gdje je radio, i koje je smio koristiti samo za radnju! Ako je samo za toliko moguće gorko kajanje, koliko je onda plakala Matejeva duša kada su počele gorke muke duše i savjesti! Nije dakle ni čudo da je njegova duša žarko počela tražiti Boga. Veliko mu je bilo veselje kad je dočuo za Isusa, proroka koji oprašta grijehe, odmah, pojedinačno, ekspresno...

     “Tada ga Isus ugleda i reče mu: “Podi za mnom”! Dragi čitatelju, vidiš li da Isus mu ne veli ni “Dobro rano!” Nema gubljenja vremena kada je duša u pitanju, jer se ne zna duŠi “ni dan, ni cas” kada će dati račun pred Bogom!

    Kada je Mateja ustao s cariničkog stola, ostavio je sve što je imao, osim olovke! Nju je uzeo i s njom je napisao Evanđelje po Mateju! Nije više biljezio što da uzme od čovjeka, nego što Bog daje čovjeku preko svoga Sina! Izgubio je jedno od 9 mjesta u konstitucionalnoj komisiji židovske vlade, a zaradio jedno od 12 apostolskih koje će suditi cijelomu svijetu! Nije uspio napisati nikakav “plagijat”o porezu i modernoj civilizaciji, ali je napisao Evanđelje o početku Novoga Svijeta! Nije postao poznat, kao počasni građanin županije, ali je napisao ono što danas poznaje i najmanje dijete koje ide na vjeronauk i najveći mislioci i teolozi cijeloga svijeta!

     Uvijek kada Bog uđe u nečiji život, on ne ulazi da bi ga osiromašio, nego da ga obilno nagradi i postavi na pravi i jedini put prema sreći!

    Tebe tko vodi na putu kroz život?

Dr. theol. Davor Lucacela

 
« Prethodna   Slijedeća »

FrontPage