Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Kada je prije nešto više od stotinu godina na vrhu jednog golog brda u Karaševu dovršena izgradnja preljepe kapele s kupolom koja u potpunosti odgovara uzdignuću terena, bilo je to prije svega zahvaljujući zanosu tadašnjeg župnika, vlč. Martina Halkoczia i brojnih karaševskih vjernika s početka 20. stoljeća.

            Upravo zato je svaka Sveta misa održana na karaševskoj Kalvariji i prikladna prigoda za sjećanje i molitvu za pokojnog svećenika Martina Halkozcia, za tadašnje karaševske vjernike i za sve one koji su na bilo koji način pripomogli da se karaševka kapela izgradi.

     Izgradnja kapelice na karaševskoj Kalvariji započela je 1900. godine kada je u najveće mjesto Karaševaka došao misnik Martin Halkoczi. Crkva Marijina uznesenja je u to doba bila premalena za otprilike 4000 stanovnika koliko je imalo Karaševo na samom početku prošlog stoljeća, a misnik je počeo ozbiljno misliti o proširenju crkve. Da bi pobožni karaševski narod mogao pratiti Svete mise za vrijeme trajanja radova na proširenju crkve, krenulo se izgradnjom kapelice na Kalvariji, na vrhu jednog golog brda gdje je inače od davnine postojao križ. Vlč. Martin Halkoczi je, na žalost, obolio i preminuo 1910. godine, a sahranjen je pod oltarom kapele koju je podigao. Nekoliko godina kasnije započeo je prvi svjetski rat koji je donio bolesti, glad i siromaštvo, pa su i planovi za proširenje crkve Marijina uznesenja ostali neostvareni.

      Od svih župnika koji su u prošlom stoljeću vodili župu iz Karaševa posebno se ističe trud i doprinos vlč. Todora Katića kako bi kapela na Kalvariji bila lijep i ugodan dom za sve vjernike koji se u njoj okupljaju. Karaševski pokojni župnik Todor Katić zasadio je cijeli kalvarijski brežuljak sa šumom moljeca i jela, a to je nekako razveselilo brdo i ojačalo ga protiv urušivanja. Takvo plemenito djelo karaševskog pokojnog župnika treba slijediti njegovanjem i sađenjem novih drveta, a ne sječenjem zdrave i odrasle jele, pod neuvjerljivim izgovorima. Na taj će način Kalvarija uvijek ostati zelena i vesela, pa čak i zimi, kad je pokrije snijeg. Isto za vrijeme pokojnog karaševskog župnika Todora Katića je obnovljena kapela s time što je očuvan njen prvobitni oblik, a s južne strane postavljeno je zvono koje poziva ljude na molitvu i podsjeća ih na postojanje duhovnog.

     Križni put na Kalvariji postavljen je 2008. godine i na taj je način ostvarena jedna od najstarijih želja pobožnog karaševskog naroda. Mramorne postaje Križnog puta postavljene su od početka puta na Kalvariju pa sve do vrha brda na kojemu se nalazi kapelica. Postaje su obilježene prikazima nekoga od mnogih događaja Isusova puta na Kalvariji i pružaju mogućnost vjernicima da na svakom stajalištu razmisle o Isusu i njegovim patnjama. Da bi se izgradio križni put i uredila staza na Kalvariji novčano su pomogli vjernici iz Karaševa, karaševska župa i općina te firma Moldovan Meister, čiji su majstori besplatno podigli postamente i postavili postaje. S druge strane, općina i župa Zmijavci iz R Hrvatske donirala je župi iz Karaševa 14 postaje Križnjeg puta.

Ivan Dobra