Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

U više navrata u našim smo novinama pisali o kirvajima u našim selima.

      Upravo je Lupak proslavio svoj kirvaj, odnosno blagdan Sv. Matije, zaštitnika lupačke župe. Slavilo se sv.misom i na sam dan blagdana, a onda i u nedjelju te u ponedjeljak. Na misi u ponedjeljak, na drugi dan kirvaja, proslavljeni su i pedesetogodišnjaci i šezdesetogdišnjaci Lupaka. Mise su bile svečane, bilo je svećenika iz drugih župa. U nedjelju je misu predvodio o. Nikola Lauš, i sam podrijetlom iz Lupaka. U oba dana kirvaja ZHR je, po običaju, osigurao svirače za narodno veselje. Sve u svemu, lijepo i svečano.

       Međutim, ono što nas je navelo da opet pišemo o kirvaju je nestali „duh“ nekadašnjeg kirvaja. Sve do prije petnajstak godina to je bio veseli društveni događaj. Ljudi su imali goste iz drugih mjesta jer su i sami bili gosti u drugim selima prilikom tamošnjih kirvaja. Sjećam se kako je davno jedan naš gost rekao mojem pokojnom djedu: „Ja dodim na kirvaj da se progovorimo, da čujem što je novo, a ne samo na jelo i piće!“.

     Nažalost, na ovim zadnjim kirvajima, mislim da ima sve manje gostiju, sve manje razgovora, druženja. Sigurno su ručkovi bogatiji, naša odjeća skuplja i elegantnija, to se uostalom vidi na misama i plesovima. No, nema onog duha druženja i razgovora, veselog i opuštenog. I još nećega nije bilo na našem zadnjem kirvaju: nije bilo nijedne djevojke ili dečka u narodnoj nošnji! Šteta! Imamo jednu od najljepših i najzanimljivijih narodnih nošnji ne samo u našoj zemlji već i u cijelog regiji. I sigurno da svaka kuća ima barem nekoliko košulja i keca. Divota je bilo gledati našu nošnju na Prvoj pričesti i pogotovo na Krizmi. Nekada smo svi išli u našoj narodnoj nošnji i na misu i poslijepodne na ples, na kirvaj. To ove godine nije bilo za vidjeti. Možda bi je barem nekoliko puta na godinu trebali izvaditi iz ormara i obući, i tako oživjeti bar donekle duh starih kirvaja!

Maria Laţchici