Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Ovih dana delegacija sastavljena od članova organizacije DSHR-a šetala je po karaševskim selima i tražila ljudima potpise prema kojima novi predstavnik u Rumunjskom Parlamentu da bude predsjednik organizacije DSHR-a, Petar Hacegan.

     Neki ljudi su potpisali, neki su odbili. Nažalost, delegacija nije ljudima objasnila tko je i što zapravo želi organizacija Demokratskog Saveza Hrvata u Rumunjskoj. Također, zaboravili su im reći da s ovim potpisima ljudi zapravo podržavaju kandidaturu predstavnika druge organizacije, odnosno DSHR-a. Nisu im ništa rekli o tome da ova organizacija ima sjedište u Lupaku, a ne u Karaševu. Spomenuta organizacija nije sa Zajedništvam Hrvata, nego protiv ZHR-a.

     Početke DSHR pronalazimo 1998. godine, kada su pet člana napustili Zajedništvo Hrvata, prekršivši članak 34 Statuta ZHR-a. Sljedeći korak navedene petorice sastojao se u pokušaju da otcjepe lupačku općinu od karaševske i podjele Zajedništvo Hrvata osnivanjem, iste 1998. godine, Demokratskog Saveza Hrvata u Rumunjskoj. Na čelu ove organizacije izmjenjivali su se tijekom godina Ivan Birta iz Klokotiča, zatim Mihai Todor iz Klokotiča, pa onda Mihai Almăjan iz Nermiđa. Nedavni Kongres DSHR zauzimao se za demokratiju te je odlučeno da u očekivanju Parlamentarnih izbora predsjednik organizacije ne bude iz lupačke nego iz karaševske općine, kao da zadnji predsjednik, Mihai Almăjan, porijeklom iz Nermiđa, ne bi pripadao isto karaševskoj općini. Ovakva zbu-njenost je inače tipična organizacijama koje se aktiviraju iz interesa i samo uoči parlamentarnih izbora.

     Počevši s 2000. god., gore spomenuta organizacija je imala nekoliko pokušaja da uvede svog kandidata u Rumunjski parlament. Počelo se najprije s Ivanom Birtom, porijeklom iz Klokotiča, 2004. godine se nastavilo s rektorom Ioanom Velom, inače rumu-njskog porijekla, rodom iz Teregove, 2008. kandidat DSHR-a nije kandidirao na izborima zbog nepoznavanja zakona i stiglo se polako do 2012. godine i kandidature Petra Haţegana, koja je još uvijek neizvjesna.

      Mada je osnovana prije četrnajstak godina, trenutačno se ova organizacija predstavlja kao jedan nov faktor koji obećaje da će nepristrano djelovati za sve Hrvate iz Rumunjske. Mi ne sumnjamo da je ova organizacija nov faktor budući da ona uspijeva skupiti samo nekoliko mjeseci djelovanja na svake četiri godine, po tome jest nov faktor, jedino sumnjamo u obećanje da će djelovati za sve Hrvate iz Rumunjske. Djeluje čudnovato ovo obećanje i, ponavljamo, opravdano sumnjamo u njegovo ostvarenje, znajući da se DSHR rađa i djeluje samo kada se radi o izborima za Parlament. Gdje se skrivaju članovi u ostalo vrijeme i što rade za dobrobit zajednice, pitanje je na koje ne bismo mogli odgovoriti.

Lina Tincul