Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

LUKA, Lukas, Lucanus -ime i korijenje su mu latinskog, poganskog podrijetla. On je obraćenik s poganstva ili židovstva na kršćanstvo. Pripisuju mu se dva najveća krćansko-novinarska dostignuća: izvještaj Isusova života “Evanđelje” i “Dijela Apostolska”.

     Vidiš li odmah po ovome da dobrota ne dolazi od Hrvata, Vlaja, Cigana, komunista, vjernika, gnostika, niti partije niti udruge, nego je Bog stvara gdje i u kome hoće da je prihvati. A mi sto puta osudimo nekoga samo zato što je skračnul u 90-u iz ove ili one institucije u kojoj Boga nije bilo, a ni knjige o Bogu. Kod Luke je, vidjet ćemo, “med došao na kraju”. “MI-DOKUMENT”, ova riječ malo čudno izgleda ali je njemački teolozi rado upotrebljavaju kad opisuju Lukine članke, u kojima nesebično piše o Isusu, apostolima, sv. Mariji, sv. Pavlu i svakomu drugomu. Uvijek hvali i brani drugoga, opisuje svaku istinu, poteškoću, zaradu, izvedbu, čudo, muhu i mušicu koju su sluge Božji pretrpjeli da bi danas Crkva bila ono što jest. Sebe skoro ne spominje. “ Bil je tu i Luka” samo toliko i ništa više.

     Vidiš li da on govori o Isusu i samo mu je spas duša razlog i cilj. Nigdje mu nema “Auto”-biografije, ne koristi Uzoritom Pavlu papirus i tintu, a od vjernika plaću, da o sebi piše i druge zbunjuje, nema mu ni datuma ređenja, ni mlade ni srebrne mise, nego su mu Svi važni i Bogu dragi. Dakle pravi Mi-dokument, a ne Ja- parlament!

     ROB SVETOG PAVLA. Rimskom državljaninu Pavlu bilo je dopušteno imati uz sebe dva roba, sluge, koji su mogli bez probleme putovati s njim po rimskom carstvu. Bili su mu upisani u putovnicu kao takvi. Rado mu se je potpisao i Luka mada je bio učeni liječnik i izvrstan pisac! Nema veze! U Božjim očima nema po malog i po velikog, po starog i po mladog, samo neka se Crkva se sapne u mene, samo neka se Radosna Vijest Evanđelja i dalje širi.

    Jesi li u životu umel i ti da nekoga potrpiš: svekrvu, brata, sina, kneza, župnika, deputata, crkvenjaka, profesora... samo da u obitelji, selu i zajednici stvari idu dalje kako treba. Ili se odmah deliš, rastavljaš, cepaš, kvariš što ni u deset godine nela da može da se sašije natrag. Treba li da ti prva plaća bude u dolari, treća u euri, a četvrta u švicarskom franku ili možeš i ti kakon cel svet polagano... jest vreme...nela Bog da me odzabi itd... Luka je dobil i brez da traži...i dlg život i zdravlje i priznanje cijeloga svijeta. Evo, ne ga odzabil nikad, a ni mi nelamo!

     LJUBLJENI LIJEČNIK. Bog je Pavlu za šarolike darove dal i šarolike kušnje: kamenovan više puta, ignoriran u Ateni, izbacivan iz sela, progonjen, osuđen, zatvaran, bolestan. Ali je uvijek imao i pravih prijatelja s kojima da podeli tugu. Luka, po zanimanju liječnik, često mu je povijao rane. Često hrabrio “ brzoga” Pavla koji je prošao tisuće kilometara, govorio mu da su te rane samo kočnice (frâne) koje je ugradila milost Božja da se človik ne izvrne “kamo ne treba” i da i druge sa sobom ne uništi. Kolika je slabost tijela to su veće snage duhovne! Toliko se više razumije i svjedoči kratkoća i kakvoća ovoze-maljskoga, a sveviše dolazi na oko i srce ono viječno! Luka uvijek hrabri, liječi, vidi, obilazi, razumije i poštuje!

    Imamo i mi bolesnih misnika i misionara. Iza njih su brodolomi komunizma, bičevanja ondašnjih i sadašnjih ljudskih oholosti, hladnoća samoće, tamne noći političkih svađa i oluje izgovorenih uvreda. Nije u redu da se o njihovom zdravstvenom sta-nju i nepažnji prema vidi-bože mo-dernoj pastoraciji mladih, obraćamo Biskupu, jer ga Biskup baš zbog toga i cijeni...što još želi da radi...što još voli...što se još nada. Ako vidljivi znak patnje nije razlog pohvale i nasljedovanja nego spoticaj, gdje je onda nova nada? Je li sv. Luka pogrešil što ne zamolil prvog biskupa sv. Petra da penzionira sv.Pavla če bolan?

Dr. theol. Davor Lucacela