Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Svake godine uoči blagdana Svih Svetih, 1. studenog, u našim se krajevima najviše pohađaju i čiste groblja.

     Jedinstven je dan u godini kada imaš prilike vidjeti mjesta pokojnih koja su lijepo uređena, prepuna cvijećem, vjencima i svijećama. U Katoličkoj crkvi, kao i u većini katoličkih zemalja, ovaj blagdan označen je kao svetkovina i ujedno je neradni dan a ujedno je to i prilika mnogim obiteljima koje rade i žive u inozemstvu da se vrate svome domu i lijepo urede grobove svojih pokojnika.

     Svake godine, dva dana, 1. i 2. studenog, odnosno na blagdan Svih Svetih i na Dušni dan, vjernici iz naših krajeva ali i vjernici cijeloga svijeta sjećaju se svojih pokojnika. Kod karaševskih Hrvata na svetkovinu Svih Svetih, većina se spominje “dana mrtvih”, a i svećenici mole toga dana na grobovima pokojnih kod onih obitelji koje žele.

     Ove godine, zbog nevremena, na groblju se 1. studenog moglo vidjeti samo nereda, umjesto lijepo uređenih grobova, jer je veliki vjetar i kiša koja je počela padati u podne, većinu vjenca, cvijeća i svijeća razbacala na sve strane. Bilo je i hrabrih osoba koje su pokušale prikupiti razbacane vjence i cvijeća, ali je trud i muka bila uzaludna, jer je vjetar neprestano puhao velikom brzinom i bilo je praktički nemoguće boriti se protiv Božje volje i nevremena.

     Prvi put se ove godine desilo da se nije moglo otići na groblje i upaliti svijeće pokojnima na blagdan Svih Svetih. U Klokotiču, vlč. Petar Dobra je nakon sv. Mise molio u župnoj crkvi “Sv. Apostola Filipa i Jakova” za sve pokojne.

     Sutra dan, 2. studenog, na Dušni dan, vrijeme je bilo povoljnije pa je većina mještana otišla na groblje, upalila svijeće i ponovo pokušala urediti i prikupiti ono što vjetar nije otpuhao predaleko. Za sve karaševske Hrvate, veliko nevrijeme koje je ove godine bilo na Blagdan Svih Svetih ostat će u dugom pamćenju. I kako naši stari znaju lijepo i kršćanski reči, protiv Boga i Božje sile ne možeš se boriti, nego jednostavno moliti se da ne bude gore, to što su i naši ljudi toga dana uradili. Oni su molili kako bi veliki vjetar prestao i ne bi se stiglo do toga da napravi nepopravljive štete u našim krajevima. Molitve su bile popraćene i zagovorom Svih svetih, koji smo 1. studenog slavili, i bile su uslišane. A to je vidljiv dokaz da nas Bog ljubi i da preko zagovora svojih svetih koji mi štujemo i koji su životni primjer svima nama, daje nam snagu i jača našu vjeru kako ne bismo odustali i postali kršćani samo u dokumentima na putu ovozemaljskog života.

Slaviţa-Maria Muselin