Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Robert Koletić prevalio je na svom motoru preko 45.000 kilometara,tri kontinenta i mnoštvo zemalja.

Stigao je sa svojim motorom prije šest godina i u Karaševo te tako se upoznao s našom malobrojnom hrvatskom zajednicom. Našu zajednicu posjećuje još dva puta nakon toga, svaki put donijevši sa sobom vrijedne knjige iz matične zemlje, koje poklanja karaševskoj općinskoj knjižnjici. Zadnji njegov po-sjet Karaševu bio je u prosincu mjesecu prošle godine, kada je donio 3000 knjige.

Molim Vas, recite nam nekoliko riječi o vama?

Evo, ja sam Robert Koletić, za prijatelje Grba, to mi je radni nadimak. Ja živim u Samoboru, na malom mjestu pored Zagreba i umirovljeni sam pripadnik specijalne policije.

Da li se nalazite po prvi put među Hrvatima iz Rumunjske?

Ne, ovo mi je treći put. Moj hobby su putovanja s motorom, krenuo sam prije deset godina obilaziti Europu, pa bliski istok i prošle godine sam bio na putu oko svijeta, a 2006. godine sam po prvi put došao u Karaševo. Obilazio sam hrvatske manjine i iz knjiga sam čuo i o Karaševu. Došao sam tu i upoznao sam Jakoba i tako sam uspostavio veze s hrvatskom zajednicom iz Rumunjske. Meni je izašla knjiga, moram se pohvaliti, a to je „Knjiga ceste“, o mom putu oko svijeta, i tako se u biti rodila ideja prije par mjeseci kada je gradska knjižnica Samobor odlučila da sav višak knjiga bude poklonj-en Karaševu. To se pročulo i pridružila se i gradska knjižnica Vinkovci i Osnovna škola „Cerna“ kraj Vinkovaca i građani Samobora, „Lions klub Samobor“ koji je donirao 3000 kuna za koji smo kupili enciklopedije i evo danas smo donijeli 3000 knjiga. Prije dva mjeseca sam bio s prijateljima, nas sedmorica, tada smo donijeli 500 knjiga na motorima.

Kakve su to knjige, da li su to udžbenici, beletristika?

Ne, otprilike 80% su dječje knjige, dječja lektira, udžbenici, slikovnice, enciklopedije, a 20% je beletristika.

Da li namjeravate posjetiti sva naša mjesta?

Ja sam već bio u Nermiđu, Klokotiču. Pošto smo dobili sponzorski kombi koji moramo vratiti do nedjelje, imamo u planu da sutra, prije nego što se vraćamo, možda prođemo i kroz Jabalče i Klokotič.

Možete li nam reći u kojoj mjeri poznajete hrvatsku zajednicu iz Rumunjske?

Znam na nekim nivou ostalih Hrvata u Matici. Mislim da znam dosta. Znam da ste ovde od 700 godina, i ono što je meni najvažno je da ste održali jezik, tko ste i šta ste.

Ako imate vi neku poruku za našu zajednicu?

Samo nastavite tako i nemojte se u svemu ugledati na Maticu, nemojte biti razjedinjeni, držite se zajedno, mali ste ali ste jaki.

O kjigama koje su iz Hrvatske pristigle u karaševsku općinsku knjižnjicu u prošlome mjesecu govori nam Jakob Domaneanc, knjižnjičar ove ustanove: „Roberta Koletića sam upoznal 2008. godinu. On je entuziast koji voli da putuje stranim zemljama i tog perioda išao je posjećivati rumunjske Hrvate. Tada, u ljetu 2008., godine smo se upoznali, ostao je par dana ovdje u Karaševu. Ostali smo prijatelji i dopisivali smo se nadalje. Prije nekoliko mjeseca unatrag javio mi se i rekao mi je da bi bio interesiran donirati knjige za karaševsku knjižnicu. Došao je tu s grupom motorista, tada su donijeli nekoliko stotina knjiga na motorima. U mjesecu prosincu prošle godine došao je ponovo sa svojim prijateljima i opet su nam donijeli knjige. Neke knjige su rabljene, druge su nove. Također, on obećava da namjerava nastaviti tu suradnju i ima namjeru organizirati da spasilački klub iz Samobora dođe kod nas i da se organizira jedna vrsta razmjene iskustva između županija.“ 

Lina Tincul