Buševčani!

      Prvi puta u našoj povijesti pozvali smo k nama u goste naše drage iseljenike koji žive stotinama godina u susjednoj Rumunjskoj u selu Klokotič. Oni nisu zaboravili svoje porijeklo, svoj jezik, niti svoje ime. Po svojoj prilici oni će za dva mjeseca biti naši gosti.

     Za našu publiku prikazat će nam svoju starinsku „Kraševansku svadbu“. 

     Posjetimo ovu priredbu!

     Pozovimo ih u svoje domove, kao svoju dragu braću. Otvorimo im svoja srca, pokažimo im svoju bratsku ljubav, onako kako smo to uvijek činili i činimo kad nam dolaze u posjete naši najdraži gosti.

     Nastojimo da kroz tih par dana, koliko će se oni zadržati u našem mjestu, u njihovom sjećanju ostanu samo najljepše uspomene na njihovu dragu braću i staru domovinu.

     Iduće godine, uvjereni smo u to, kada mi dođemo k njima u posjete, da će ova gostoljubljivost biti uzvraćena još većom mjerom nego što si mi možemo zamisliti.

     Ovako je glasio prvi poziv Upravnog odbora „Ogranka seljačke sloge“ žiteljima Buševca, mjesto u Hrvatskoj udaljen samo nekoliko kilometara od glavnoga grada Zagreba. Poziv je objavljen u kolovozu 1973, u 11. broju lista „Glas Buševca“.

     Sve je počelo s inicijativom četvorice mladih Buševčana, članovi spomenutog Upravnog odbora: Stjepan Robić, Josip Vinter, Ivan Kos i Josip Kovačević, koji te godine, nadahnuti knjigom „Hrvati izvan domovine“ iz 1967, autora Većeslava Holjevca, odluče krenuti prema Rumunjskoj kako bi saznali što više o turopoljskim Hrvatima iz „Keče kroate“, iz Tamiške županije. Tamo su kroz razgovor sa sedamdesetogodišnjakom Adamom Mikšićem saznali da se osmoga rujna svake godine, za Malu Gospu, u Karaševu sastaju svi rumunjski Hrvati: Kečani, Rekošani i Karaševci te da u Klokotiču postoji jedan izuzetan folklorni ansambl kojeg predvodi učitelj Ðuređ Vatav.

     Stigavši u Klokotič, četvorica entuzijasta iz Hrvatske stupaju u kontakt s učiteljem Vatavom i pozivaju ga u Hrvatsku, zajedno sa svojim ansamblom, kako bi na sceni iz Buševca predstavili svoju „Karaševsku svadbu“. S ovom je koreografskom temom, klokotički ansambl, te iste 73. godine, osvojio prvo mjesto na festivalu Cântarea României.

     Ali, kako već dobro znamo, tadašnja vremena bila su savsim različita od ovih današnjih. Politička ograničavanja ljudskih sloboda, kojih je komunistički režim nametnuo svojim građanima, bila su raznovrsna, a jedno od njih odnosilo se na slobodu kretanja rumunjskih državljana van državnih granica. Stoga nije ni teško zamisliti nepovjerenje naših Klokotičana u uspješnost ove akcije nakon rastanka s gostiju.

     Međutim, odmah što pristižu u Hrvatsku, četvorica članova Ogranka seljačke sloge pišu i šalju službene dopise Rumunjskoj ambasadi, Općinskom partijskom komitetu i šalju pismeni poziv klokotičkom ansamblu.

     Nasuprot očekivanjima, viza za Jugoslaviju bijaše odobrena te na put za Buševec krenuše, po prvi puta, sedamdeset članova klokotičkog folklornog ansambla. A to je bio tek početak jednog lijepog prijateljstva između dvaju kulturnih društava, između Hrvata iz Buševca i Klokotiča.

     Prošlo je 40 godina od tada, a prijateljstvo još uvijek traje.

     Obljetnica ove dugogodišnje veze prijateljstva održala se u Buševcu 21. rujna 2013. Proslava je bila priređena u mjesnome Domu kulture uz prisustvo brojne publike, a nju je predvodio predsjednik etno zadruge OSS Buševec, Nenad Rožić. Slobodan Ghera, zastupnik hrvatske manjine u Rumunjskom parlamentu, prof. Petar Hategan i Dražen Barišić, gradonačelnik općine Velika Gorica čestitali su folklornim ansamblima Klokotiča i Buševca na dugotrajnoj suradnji.

     Milja Vatav, koordinator klokotičkog ansambla i Golub Filca, ravnatelj Doma kulture u Klokotiču poklonili su buševačkom folklornom društvu jednu sliku u kojoj je bila obuhvaćena povijest ove suradnje kroz vrijeme te jednu flašu kvalitetnog vina, isto toliko star koliko i njihova prijateljska veza.

     Nakon održanih govora i čestitanja uslijedio je nastup klokotičkog folklornog ansambla koji je predstavio buševačkoj publici četiri karaševska običaja: smerljanje, košenje žita, prelo i tradicionalnu svadbu.

Daniel Lucacela