Hrvatska grancica Teme religioase|
Arhiva articole Hrvatska grancica Teme religioase |
| KAKO OPROSTITI? |
| joi, 13 martie 2014 | |
|
To je onaj zakon ‘oko za oko, zub za zub’. Taj zakon je star ali s vrlo visokim nivoom pravednosti. Treba priznati da se osveta događa puno radikalnije : na jednu nepravednu riječ reče se više uvredljivih riječi, za jedno oko skida se glava. Tako se događaju zločini protiv čovječanstva. To je kad se ne ubija samo vojnike nego sve one koji su im rodbina. Kad je pitanje odnosa prema zlu onda ne vrijedi poslovica da se klin izbija klinom.
Zlo se ne dokida zlom nego se samo povećava. Potrebno je postati svjestan ove istine. Potrebno je u sebi imati ljubav da bi se moglo nadići sukobe i zlo.
Tko je postao prebivalište Boga, u kome je ‘proradila’ ljubav ( i malko pamet ) taj nema neprijatelje! Razlikuje grešnika i grijeh, zlo i zločinca. Svi mi i grešnici (počinjemo zlo) i pravednici (ljubimo dobro). Isusov poziv sve ljude poziva da se više otvore prema dobru, da ono dobro prije vide nego li zlo, onu Božju sliku koju ni grijeh nije porušio. Iz ovog stava proizlazi kršćansko neprihvaćanje smrtne osude, kao ni bilo koje drugo ubojstvo. Život ljudski nadilazi kompetenciju drugih ljudi, pa i samog nosioca života. Da bi čovjek ljubio i ‘neprijatelja’ nužno je da u sebi nađe tome ‘razlog’. Neke daje i Isus razlog: dobrota Božja prema ljudima bez obzira jesu li dobri ili zli. Sunce (izvor života) sije nad svima, kiša (također znak rasta života) pada na sve ljude. Nitko nije zaslužio da ga se voli. Možemo reći da je u sve ljude posijano sjeme ljubavi, a ljudi mogu to sjeme prigušiti da ne izraste i ne donese plod. Vuku je naravno da grize, ali zato to nije naravno ‘kultiviranom’ čovjeku. Tako isto je normalno mrziti neprijatelja na ‘nižoj razini naravi’, ali je također normalno i opraštanje onome tko je kršten i dobar. Zar tako ne čine i pogani, isto istim... Ljubiti, prihvaćati (na duhovnoj razini) neprijatelja ni u kojem slučaju ne znači prekršiti pravdu i zaboraviti prostiju! Ako se nekome oprašta time ga se ne oslobađa da ispravi štetu, dapače, njemu ljubav omogućuje da ispravi svoje zlo i da otkloni čine koji su stvarali neprijateljstvo. Isusov je cilj da se od neprijatelja stvori prijatelja. Kao što smo kao ljudi pozvani da se kultiviramo, tako smo pozvani i da svoju narav oplemenimo, da ju uzdignemo iznad ‘životinjske naravi’ jer je naša narav prožeta duhom u kojem prebiva Bog. Ljudi su hram Božji, kako reče sv. Pavao. Nekada smo pobožniji prema kamenim hramovima i pjesmicama nego li prema živim hramovima, ljudima. Govor je o duhovnoj ljubavi, a ne o emocionalnoj koja je trenutna i vrlo promjenjiva i kratka: sad te lam sad te nelam. Emocije se smire, a duh ostaje i ljubi. I u svim ljudima prepoznaje Božju sliku. Dr. theol. Davor Lucacela |
