U utorak 11. veljače je s početkom od 12,00 održana Sveta misa u svetištu Marije Lurdske iz karaševske Kurjačice, a sudjelovao je veliki broj karaševskih vjernika iz svih naših sela.

    Svetu misu u Lurdskom svetištu iz Karaševa je celebrirao vlč. Petar Dobra, klokotički župnik, u koncelebraciji vlč. Ðurđa Katića, vlč. Ðurđa Patašana i vlč. Marjana Tjinkula, lupačkog župnika.

    Odmah na početku misnog slavlja vlč. Dobra je istaknuo kako se 11. veljače 1858. godine Sveta Marija prvi put ukazala maloj Bernardici te zahvalio svim prisutnim vjernicima, posebice onima koji su došli iz drugih karaševskih mjesta da svojim prisustvom uveličaju misno slavlje u svetištu Marije Lurdske iz Karaševa. 

    „Tko Mariju ljubi, taj dušu ne gubi“, naglasio je velečasni Dobra, dodavši zatim da je Sveta Marija dobra majka sviju nas, posrednica i najsnažnija zagovarateljica kod Boga za milost i oproštenje naših grijeha.

    „Skupili smo se proslaviti Lurdsku gospu, našu nebesku Majku, čije je Svetište obnovljeno u Karaševu prije nekoliko godine i sada je postalo sretno i omiljeno okupljalište svih nas. Izgleda da naša nebeska Majka nas svake godine poziva na ovo mjesto, poziva nas da budemo jaki i odlučni u molitvi, da pokažemo naše teškoće i nevolje jer je naša Majka i Kraljica Milosrđa. Na Nebu Ona bez prestanka zagovara i moli Isusa da bude milostiv s nama. Znamo da tko Mariju ljubi, taj dušu ne gubi; mi smo kao narod dokaz da nas Sveta Marija voli, da se svom majčinskom ljubavlju neprestano brine za nas jer smo kao ljudi često puta slabi i skloni pogreškama“, još je dodao vlč. Petar Dobra.

    Nakon Svete mise, u duhovnom miru i zadovoljstvu, vjernici su otišli svojim kućama kako bi Božji blagoslov, najdragocjeniji dar, podijelili sa svojim najbližima.

    11. veljače katolička crkva obilježava Dan bolesnika i slavi spomendan Blažene Djevice Marije Lurdske, u spomen na prvo ukazanje Blažene Djevice Marije mladoj, 14-godišnjoj Bernardici. Katolička crkva smatra da se Isus i Marija mogu ukazivati ljudima jer su na Nebo uzneseni ne samo dušom nego i tijelom, pa stoga mogu biti vidljivi ljudskim bićima.

    Prvo od ukupno 18 ukazanja Blažene Djevice Marije mladoj Bernardici dogodilo se 11. veljače 1858. godine, a zatim je sljedilo još 17 ukazanja istoj djevojčici. Taj prvi put Bernardica još nije znala tko je Prikaza koju vidi. Više uplašena, nego sretna, Bernardica se ipak snalazi, uzima svoju krunicu i počinje moliti. Prikaza čini isto, uzima svoju krunicu, “prebire” zrnca krunice, osim što ne moli Zdravomarije. Po svršetku krunice - iščezava. Taj prvi puta nije rekla ništa. Tek na trećem susretu, 18. veljače iste godine, Bernardica čuje njen glas, i tada joj je jasno da to mora biti osoba, a ne priviđenje. A Gospa joj se obraća riječima: “Biste li bili tako ljubazni pa stalno dolazili ovamo kroz petnaest dana?”

    Tek na šesnaestom Bernardičinom susretu s Gospom, 25. ožujka, na Blagovijest 1858. godine, Gospa se predstavlja. I to riječima: “Ja sam Bezgrešno Začeće”. Četiri godine prije Lurdskih ukazanja papa Pijo IX. je proglasio dogmu o Marijinu Bezgrešnom Začeću, o kojoj Bernardica nije ništa znala. Ali Bogorodica je svojim imenom “Ja sam Bezgrešno Začeće” potvrdila dogmu, papin autoritet i nepogrešivost kad govori kao Kristov Namjesnik i poučava o pitanjima vjere i morala. I to potvrđuje baš na Blagovijest, kad se u Crkvi slavi onaj dan kada je vječna Riječ postala tijelom. Da bi bila dostojna biti Kristovom majkom Marija je po Božjoj milosti od svog začeća, koje je bilo posve naravno, bila izuzeta od ljage istočnoga grijeha.

    Mjerodavan sud dogodio se već četiri godine nakon ukazanja, kad se Crkva izjasnila o njihovoj istinitosti. Msgr. Laurence, biskup Tarbesa, pod koji spada i Lourdes, nakon četverogodišnjeg ozbiljnog ispitivanja, 18. siječnja 1862. izdao je službeni dokument kojim tvrdi da se Blažena Djevica Marija stvarno ukazala Bernardici Soubirous i da je to ukazanje istinito, te vjernici mogu vjerovati u njegovu vjerodostojnost i nadnaravni značaj.

Ivan Dobra