Arhiva articole Hrvatska grancica Administratia |
OBNOVLJEN KROV CRKVE U VODNIKU |
vineri, 02 octombrie 2015 | |
Vodnička crkva sagrađena je 1982. godine te najmlađa je
među crkvama
u karaševskim selima.
Na
suprotnom polu vremenske jerarhije stoji crkva Marijina Uznesenja iz Karaševa –
krasna barokna tvorevina podignuta 1726. godine zahvaljujući požrtvovnošću
bosanskog misionara, isusovca Mihovila Lovinića. Za manje od šesdeset godina
nakon prve crkve u Karaševaka sagrađena je i crkva u Ravniku, 1787. godine. U
sljedećim dvama stoljećima izgrađene su crkve u Lupaku (1844.), Klokotiču
(1846), Nermiđu (1970), odnosno u Jabalču (1974).
Nijedna
od tih spomenutih zgrada nije ostala u svom izvornom obliku, netaknuta, onako
kako su ih prvi majstori graditelji bili nam ostavili. Tijekom vremena, neka
manje, neka više, sve su one doživjele naknadne intervencije: od žbukanja
fasade, preko krečanja, slikanja, uvođenje električne rasvjete (kod starijih
crkava), promjene stolarije, zamjene krova, pa čak do prispajanja novih
korpusa. Stoga, ni crkva u Vodniku, unatoč svoje recentne izgradnje nije bila
lišena tih promjena.
Izgradnja
ovdašnje crkve odvijala tijekom 80-tih godina, u dobi termimalne faze raka
zvanog „komunizam“ u Rumunjskoj. U dobi kada pučanstvo bijaše osuđeno isplatiti
ogroman račun od 13 milijardi dolara, sveukupan vanjski dug Rumunjske,
posljedica megalomanske i bezglavne ekonomske politike tadašnjih vođa. U dobi
stroge, iracionalne racionalizacije hrane, goriva, električne i toplinske
energije i svih drugih dobara za široku potrošnju, koje su kao posljedicu imale
masovno i znatno osiromašljenje stanovništva. Ako još dodamo da je pohađanje
crkve bilo smatrano nečasnom ili čak zabranjeno oslikali bi smo prilike pod
kojima se počela igradnja vodničke
crkve. Jer, unatoč svemu tome vjera je u Karaševaka ostala netaknuta.
Moram
navesti i da je općina odbila izdati
župi građevinsku dozvolu za početak radova na crkvi, pa čak je župu dva puta i
novčano kaznila zbog toga što su radovi, bez odobrenja počeli te nisu bili
zaustavljeni sve dok nije bio podignut crkveni toranj.
Danas, izgled crkve je dosta izmjenjen u odnos na
datum njezina podizanja. Dodane su joj nove prostorije: jedna služi kao
sakristija, a druga je mjesto gdje se okupljaju mladi za vjeronauk. Potpuno su
se obnovile „gore“ (mjesto gdje su postavljene crkvene orgulje), a ovih dana
izmjenio se crkveni krov.
To
je, zapravo, bio i glavni razlog zašto me velečasni Petar Dobra pozvao u Vodnik
negdje početkom kolovoza: biti svjedokom montiranja zadnjih pločica keramičnog
crijepa. Inače, velečasni Petar obavlja već dugi niz godina župničku dužnost u Klokotiču i Vodniku
te sa sigurnošću možemo tvrditi da vodnička crkva izgleda danas tako uređeno i
skladno zahvaljujući njegovoj inicijativi i zalaganju.
„Obnova
crkve je počela godine 2004. kada
se finisirala fasada. Godinu kasnije smo počeli graditi novu sakristiju, i to
modernu. Imamo jedan dio sakristije gdje se svećenik sprema za misu i jedan
drugi dio služi kao soba koja može ugostiti nekog misionara za kratko vrijeme,
a gore imamo jenu prostoriju, takozvanu „salu za mladi“, gdje imamo sastanci s
crkvenom opštinom ili s mladima na vjeronauku. Sakristija gradila se dvije
godine, a sada, nakon što smo završili i s nabavom namještaja počeli smo
obnoviti pokrov crkve. Nabavili smo novi crijep, i to kvalitetni keramički
crijep Kreaton. Radilo se skoro dva tjedna, sve što je bilo staro, izmjenilo
se, stavili smo nove grede, novi ročići, nove latičke... Prije ovoga stavili
smo nove ploče od granita i preuredili prostor na gorama, kod orgulja, tako da,
nakon završetka radova na krovu imat ćemo kompletno dovršenu zgradu. Imamo
dobri majstori, naši Karaševci iz Vodnika, koji su pristali raditi za manje
novaca jer smatraju da rade za dobrobit svog sela. Pomoć smo dobili i od Općine
Lupak. Dobili smo svega 40 tisuća leja, novac koji nam je bio dobar za nabavu
crijepa i dio gradivnog materijala potrebnome za krov, a za sve ostalo skočili
su u pomoć naši vjernici. Idemo, evo lagano, s našim ljudima, s našim
majstorima ali radimo kvalitetno, onako kako trebaju ove stvari biti urađene.
Vodničani
se sada diče što imaju u selu lijepu crkvicu i radosni su kada u nju dođu da se
Bogu, Svetoj Mariji i svecima mole za pomoć ovome narodu i sve što njemu
pripada“ – ponosno će zaključiti svoje izlaganje župnik Petar Dobra.
Daniel Lucacela |