Arhiva articole Hrvatska grancica Administratia |
CRKVA U ŽIMBOLJI |
vineri, 02 octombrie 2015 | |
Prije par godina, ne tako duboko unazad, znao sam bar
jednom mjesečno
putovati
poslovnim obvezama u Žimbolju (rum. Jimbolia).
Ovaj
dinamični gradić tamiške županije smješten je na veoma plodnome tlu
ravničarskog dijela Banata, u najzapadnijem dijelu Rumunjske, uz samu granicu
sa Srbijom. Ovdje su se proizvodile sve do 1994. kvalitetne cigle i crijepovi.
Po domaćoj ciglani je grad i nama, Karaševcima poznat, jer mnoštvo je zidina
naših kuća podignuto ili pak krovova pokriveno pomoću njezinih proizvoda.
Rekao
sam na samom početku da sam se u ovome mjestu, slučajem okolnosti, nalazio
dosta često tijekom godine...često u odnosu na koliko puta posjećujem ovaj kraj
u sadašnjosti. Bez izuzetaka sam, tada, prolazio pored Crkve sv. Vendelina, jer
mi je to bilo usput. A, crkvu, unatoč
svog obijma i lijepe aritekture skoro da nisam primjetio. Djelovala je kao da
su je ljudi svjesno zapustili i ostavili joj sudbinu na milost i nemilost
vremenu.
Stigao
sam ponovno u Žimbolju pri kraju lipnja, također poslovno, na poziv nogometaša
amatera iz Klokotiča, koji ovdje putuju svake godine radi jedne prijateljske
utakmice s domaćima. Ja sam, ovoga puta u svojstvu novinara, trebao obilježiti
događaj u stranicama Hrvatske grančice. Slučajem okolnosti, jedan je od naših
vrijednih Klokotičana postao prije dvije godine župnik u ovome mjestu pa je
pozvao ekipu iz Klokotiča da prvu stanku naprave u Crkvi sv. Vendelina. A,
ovdje...iznenađenje! Ništa više nije podsjećalo na staru zgradu pored koje sam
nekoć prolazio, skoro neopažajući je.
Danas,
crkva ima širok osmjeh na licu jer osjeća da ne vrijeme, već ljudi brinu o
njenoj sudbini, a jedan je od tih ljudi župnik Davor Lukačela. „ Ja sam župnik
u Žimbolji već od 2013. godine – kaže nam velečasni Davor – i zaista, crkvu sam
našao u žalosnom stanju. Krov je bio pun pukotina, pa je kiša, doslovce, padala u crkvu. Čuo sam
jednu priču kako se jedna stara gospođa ispovijedala, pa je rekla tadašnjem
župniku, Mađaru: Velečasni, kaplje kiša na mene u ispovjedaonici! A, župnik, da
je utješi kaže joj: pa i na mene kaplje! To je žalosna, ali istinita priča.
Žimbolja
je nakon pada komunizma i nakon odlaska više od deset tisuća Nijemaca odavde,
jako teško oporavila, a crkva je od tada, uz dana u dan, sve više propadala. Voda je učinila velike štete, oprala je slike sa zidova. Golubovi su na
tisuću kvadratnih metara ostavili svoj izmet debljine od 40 centimetara.
Otklonili smo svega1200 vreća golubovog izmeta. Zamislite kakav je samo smrad bio kada je kiša padala!
Nakon što smo sve to počistili pokrenuli smo
projekt obnove crkve. Kad smo tražili novac od općine, naj-prije nam se
odgovorilo rumunjski da nema novaca za crkvu jer općina nije zadnjih 25 godina
ni jedan lej iz svog budžeta izdvojila za crkvu. Doslovno nisu znali ni legalni
način putem kojeg da nam pomognu. Pitali smo onda susjedne crkve iz Dete,
Arada, Sânnicolau Mare, kako su uspjele dobiti novac od svojih općina, pa smo
pokazali metodu i ovim našim ljudima iz Općine Žimbolja.
Skupili
smo, za početak, deset tisuća eura od općine te od privatnih poduzetnika iz
Žimbolje i započeli obnovu krova. Nijemci koji su pošli odavde još dan danas
skupljaju se u okolici Ulma, u Njemačkoj. Tada kada se skupe budu otprilike
1500 ljudi. Ja sam ove godine bio tamo za Duhove i služio sam im misu. Rekao
sam im da obnavljamo crkvu pa su mi skočili u pomoć. Pomogli su mi da otklonimo
sa zidova ono što je bilo vlažno, pomogli su mi da napravimo novu ogradu i još
puno toga.
Ove
godine smo dobili 18 tisuća eura od Vlade Republike Rumunjske, novac koji će
nam omogućiti, zajedno s dodatnom pomoću od strane općine, ljudi i ovdašnjih
poduzeća, da izradimo nešto više od 80 posto vanjske žbuke na crkvi. Jer,
zaboravio sam reći, crkva je ogromna. Samo za žbukanje imamo nešto više od 3500
kvadratnih metara. To je veličina katedrale! U nju stane do tisuću ljudi na misi.“
A, vi, dragi moji Karaševci, kad se god nađete u Žimbolji svratite u
centar grada, gdje ćete sigurno opaziti jednu prekrasnu crkvu, koja se obnavlja
zahvaljujući jednom našem prekrasnom čovjeku. Uđite i pozdravite ga!
Daniel Lucacela |