Kirvajsko veselje Klokotičana odvilo se 12. rujna,

dana kada katolička crkva slavi blagdan Imena Marijina.

            Slavljenje imendana Blažene Djevice Marije započelo je u povijesti kršćanskog naroda davne 1513. godine kao lokalni blagdan u španjolskoj biskupiji Cuenca. Kasnije, papa Inocent XI. proširio ga je na cijelu Crkvu, u spomen dana velike pobjede kršćanske vojske nad Turcima koji su 1683. godine izgubili bitku kod Beča, nakon što su na bojište prispjele poljske čete na čelu s poljskim kraljem Janom Sobjeskim, koji je svoju vojsku stavio pod zaštitu Blažene Djevice Marije. Zato se ova pobjeda i pripisuje zagovoru naše Nebeske Majke. Pio X. ga je utvrdio na 12. rujan, baš na dan kad je izvojevana pobjeda nad Turcima kod Beča. Tako je to ostalo sve do posljednje reforme kalendara 1969. godine, kad se blagdan Imena Marijina ne spominje kao obvezan za cijelu Crkvu, već se on slavi samo u pojedinim mjesnim Crkvama.

            Ovogodišnja proslava kirvaja u Klokotiču bila je posebna zbog toga što pored tradicionalnog pospremanja kuće i hrane za doček svojih najdražjih prijatelja ili pak članova obitelji, na ovaj dan su dvoje mladi Ðureć Peja i Laura Peja, odlučili, uveličati ovaj seoski blagdan i njihovom svadbom (Ovo je prva svadba koja je bila održana na kirvaj. Ranije se nije smjelo da za velike Crkvene blagdane budu i svadbe). Oni su za svoju ljubav i želju da stupe u bračni život jasno i odlučno izgovorili „DA“, a svjedoci njihove ljubavi i poštovanja bili su ne samo mnogobrojni vjernici već i svećenici iz susjednih župa koji su sudjelovali na svećanoj kirvajskoj svetoj Misi.

            Na blagdan Imena Marijina, svetu Misu je predvodio vlč. Marjan Tjinkul, a nadahnutu propovijed vjernici su čuli od vlč. Petra Rebedžile, koji je podsjetio sve prisutne na svetoj Misi koliko trebamo biti sretni i ponosni što imamo našu Nebesku Majku, koja neprestano za nas moli dragoga Boga i svoga Sina kako bi naše molitve bile uslišane i naša vjera postala još jača.

            Poslije svete Mise bilo je svadbenog tradicionalnog danca u centru sela a nakon toga uslijedio je ručak u svakoj obitelji sa svojim gostima.

            Da je kirvaj poseban dan za Klokotičanje i mještane sela iz okolice, vidjelo se i po tome što na večernjem veselju, koji je bio održan u centru sela, iako je bilo dosta hladno, bilo je dosta sudionika kako za igranje tako i za promatranje. Bilo je i odsutnih, jer je bilo i svadbe (veselje koje je bilo održano u Ričici), ali tradicija da se djevojke koje su završile osmi razred (i ne samo one) odjenu u narodnu nošnju nije se izgubila.  Beatrice Ocil, Milenka Peja, Marija Švenak i Mihaela Filka, naše divne nositeljice tradicije „karaševske košulje, “ učinile su nam čast da uljepšaju i ove godine karaševski danac. A kirvaj, nije kirvaj a da ne bude i tradicionalne karaševske nošnje važi i dan danas, pogotovo za Klokotičanje, kojima je još nezamišljivo to izbaciti iz svoje tradicije, kako su to neka karaševska sela učinila, nažalost.

            Za veselu atmosferu i ove godine pobrinulo se Zajedništvo Hrvata koji financijski podržava kirvajsko veselje u svim selima, a ove je godine formacija Milje Suflje, dva dana, do kasno u noći  razveselila mještane i sve prisutne na kirvajskoj igranki u Klokotiču

Slavica Muselin