Arhiva articole Hrvatska grancica Literatura |
NAŠ KARAŠEVSKI... |
marti, 08 decembrie 2015 | |
“Kod bilingvizma jezici nastoje što više prilagoditi se
jedan drugom, da bi se tako
osigurala ekonomija u izražavanju, zbog stalne potrebe
prelaženja s jednog jezika
na
drugi, i tako smanjio broj ‘pogrešaka’ u aktu komunikacije.” A. Kovačec.
-
Jela se folosita najviše u konstrukciji. Jako je rezistentna i laka!
-
Sam de akord s tobom!
-
Tako je, jela nema morću!
Ovo je samo odlomak prijatnog razgovora između tri Karaševaka, kojeg sam
zahvatio prilikom jednog skupnog ručka. Za ovaj naš članak, jela, kao gradivni
materijal, nije uopće bitna, kao što nije bitna ni razgovorna tema, koju su
gorenavedeni Karaševci usput izmislili da bi im ugodnije protekao objed.
Zanimljiva mi je, međutim, konstrukcija upotrebljenih rečenica u međusobnom
komuniciranju.
Tijekom sedam stoljeća, otkada se pretpostavlja njihovo postojanje u
Banatu, na tlu današnje Rumunjske, karaševski su Hrvati uvelike uspjeli očuvati
svoju nošnju, jezik i običaje, i to najviše zahvaljujući kompaktnom prostoru u
kojemu žive. U svom tom vremenu postojale su kulturalne interferencije s
etničim skupinama i narodima iz okruženja, a posljedica takve interakcije
odražavala se u promjenama načina odjevanja i govora, ali i tradicija, koje su
(neke od njih!) svojedobno bile čak i u potpunosti usvojene.
Te
su promjene bile, ipak, blage u odnosu s onima koje se odvijaju u današnje
vrijeme.
Banatska
regija, gdje su se naselili naši karaševski Hrvati, teritorijalno je pripadala
mađarskoj, turskoj, austrijskoj te, naposlijetku, rumunjskoj upravi. Karaševski
govor nije bio otporan na utjecaje
službenih jezika tih uprava. Danas se koristi, kao primjer, hrpa usvojenica mađarskog porijekla (varoš, cipela, sablja,
karika, kočija i dr.), turskog ( iža, (v)avlija, peškir, papuča, rakija, bunar
i dr.) ili njemačkog (luft, bina, cigla, farba, kirvaj i dr.).
Rumunjski
jezik, za razliku od ostalih, djeluje nešto agresivnije na naš govor.
Danas,
kompaktnost prostora u kojemu žive Karaševci, iako je stoljećima igrao važnu
ulogu u konzerviranju karaševskog govora, ne može se više smatrati štitom za
vanjske utjecaje. Današnji razvoj cesta, koji je omogućio masovno
zapošljavanje, školovanje te, čak, nastanjenje karaševskog življa u urbanu
sredinu, razvoj televizijskih mreža, telekomunikacija, interneta (dapače
društvenih mreža nalik facebooku) doveo je karaševsko stanovništvo u još jači
dodir s većinskim narodom, odnosno s govornicima rumunjskog jezika. Rumunjskome
jeziku trebalo je nešto manje od jednog stoljeća da Karaševke natjera govoriti
kao u gornjem dijalogu. To nije zbog toga što je karaševski siromašan jezik te
mu manjkaju riječi, već zato što nam je komotnije posuđivati čitave riječi
romanskog porijekla i prilagoditi ih karaševskom jezičnom sustavu.
Za
gorenavedeni slučaj, ako bi se naši akteri bar malo potrudili, otkrili bi s
iznenađenjem da imaju pri ruci jednu puno bolju varijantu:
-
Jela se upotrebljava najviše u građevini. Jako je trajna i laka!
-
Imaš pravo!
-
Tako je, jela nema smrt!
Prije dvadesetak godina, u redovima žitelja karaševske doline, još uvijek su djelovale puritanske težnje u
jeziku. Uvijek te netko ispravio kada si krivo izgovorio koju izvornu
karaševsku riječ, kada si je zamjenio s nekom tuđicom. Smjesta ti se predbacilo
da govoriš „jabalčanski“, po izmješanom govoru (pola rumunjski, pola
karaševski!) jednog od sedam karaševskih sela. Danas, u Jabalču nema više tog
dualizma, rumunjski postavši jedini govorni jezik toga mjesta.
Za Jabalče se kaže da je bio osnovan prilikom davnog dolaska rumunjskih
drvosječa na prostore današnjeg sela, što je rezultiralo sklapanjem brakova i
osnivanjem obitelji sa ženama iz okolice, pretežito iz Karaševa i Nermiđa. U
tom zajedništvu žene su nametnule svoju katoličku vjeru, karaševsku nošnju i
običaje. Jedino jezik nisu uspjele nametnuti do kraja! Kako nijedan od njih
nije poznavao jezik onog pored sebe morali su osmisliti jedan način verbalnog
komuniciranja te tako je nastao „jabalčanski“ surogat. Ali, taj jezični surogat
nije vremenski stabilan. Živi smo svjedoci nadmetanja rumunjskog jezika nauštrb
hrvatskog, karaševskog. Iako prolaze različitim stazama, govor Jabalčana i
govor ostalih Karaševaka slijede iste putokaze, koje će ih naposlijetku
usmjeriti prema mrežama i zamkama podmuklog rumunjskog jezika.
Bilo bi dobro, dragi čitatelji, ubuduće više voditi računa kako
govorite, jer jezik je naše najveće blago. Stoga, pravilno ga koristite!
Daniel
Lucacela
|