Kao i prijašnjih godina, nekoliko dana prije blagdana Svih Svetih,

koji se slavi 1. studenog, u našim se krajevima najviše pohađaju i čiste groblja.

            Razlika između groblja u našim selima i onih u razvijenim zemljama je vidljiva po tome što su kod nas grobnice i mjesta pokojnih lijepo uređena, prepuna cvijećem, vjencima i svijećama jedino na blagdan Svih Svetih. Ostalih dana ta mjesta  u našim selima su dosta zanemarena u usporedbi s grobljima iz Austrije ili Njemačke koja su lijepo uređena za vrijeme cijele godine. Istina je i ta što u tim zemljama postoje i zaposlene osobe koje se brinu za grobnice, što kod nas još uvijek nije slučaj. Mislim, međutim, da uzrok zanemarivanja vječnih prebivališta naših pokojnika se ne može svesti samo na odsutnost jedne zaposlene osobe, već je tu riječ o kulturi i mentalitetu, koji još uvijek nas razdvaja od ostalih razvijenih zemalja kada je riječ o čistoći općenito, bilo da se radi o čistoći groblja, ulica sela ili pak o čistoći potoka i rijeka iz naših mjesta. Iako dosta naših mještana živi ili se pak nalazi na privremenom radu u zapadnoeuropskim državama, dosta malo uspjevaju, kad se vrate svome domu, bitno pridonijeti ljepoti krajolika. Ali o tome ću detaljnije u drugom članku, sada da se vratimo našem blagdanu.

            U Katoličkoj crkvi, kao i u većini katoličkih zemalja, ovaj blagdan je označen  kao svetkovina i ujedno je neradni dan što je prilika mnogim obiteljima koje rade i žive u inozemstvu da se vrate svome domu i posjete grobove svojih najbljižih.

            Svake godine, 1. i 2. studenog, na blagdan Svih Svetih i na Dušni dan, vjernici iz naših krajeva ali i vjernici iz cijeloga svijeta sjećaju se svojih pokojnika. Razlika je u tome što kod karaševskih Hrvata na svetkovinu Svih Svetih, većina se spominje “dana mrtvih”, a i svećenici mole toga dana na grobovima pokojnih samo kod onih obitelji koje žele, jer se ta molitva mora i platiti.

            Običaj u karaševskih Hrvata je i taj da se na blagdan Svih Svetih, u svakoj obitelji, ustane rano ujutro i namjeni za pokojne duše, a poslije se ide u crkvu na Sv. misu. Nakon Svete mise ide se procesijom do seoskog groblja pjevajući Litanije Svih Svetih. Kad se stigne na groblje, vjernici se okupe oko središnjeg Križa i tu župnik izmoli blagoslovnu molitvu za sve vjerne mrtve, te blagoslovi sve koji počivaju na ovom mjesnom groblju. Sutra dan, 2. studenog, na Dušni dan, župnik ide i u susjedno selo, odnosno u filijalu koja spada pod njegovu župu i tamo isto moli na grobu onog pokojnika čija obitelj to zahtjeva.

            Da nas Bog ljubi vidimo svakog dana po tome što po zagovoru Svih Svetih koji mi štujemo i koji su životni pri-mjer svima nama, daje nam snagu i jača našu vjeru kako ne bismo odustali i postali kršćani samo u dokumentima na putu ovozemaljskog života. Preko zagovora Svih Svetih dobivamo razne milosti i trebali bi moliti i za to da ne odustanemo od puta ljubavi i poštovanja prema bližnjemu svome. Moramo biti svijesni da smo odgovor-ni kao kršćani za primjer koji dajemo i način na koji živimo. Imamo toliko svetaca proglašenih i neproglašenih koji su svoj cijeli život darovali samo kako bi druge usrećili. Ugledajmo se na te lijepe primjere koje nam daje život i budimo sami primjer svetosti u našim krajevima, nezanemarivajući potrebe svoga bližnjega, jer svetost nije nedostižan ideal! 

Slavica Muselin