Tradicionalni dječji bal, poznat mještanima sela Klokotič pod nazivom „Miši“, „Mišići“ ili „Mišin ponedelnik“, odvio se ove godine 8. veljače u novoobnovljenom Domu kulture.

            Bal „Mišića“ održava se svake godine u ponedjeljak, prije Čiste Srijede ili Pepelnice, kada katolički vjerrnici diljem svijeta ulaze u Korizmu, razdoblje od 40 dana posta prije Uskrsa, kada svatko od nas ima prilike mjenjati sebe u boljeg čuvjeka, vjernika i prijatelja. Ove zadnje igranke i seoska veselja, poklonjena djeci i odraslima, obilježavaju kako kulturnu tradiciju u našim selima tako i poštivanje crkvenih zapovijedi.

            Ovaj jedinstveni bal imaju jedino karaševski Hrvati iz Klokotiča i on je posvećen u potpunosti djeci, od beba pa sve do osmaša. Uz dobru muziku gosp. Petra Birte i njegovih učenika, stvorilo se veselo raspoloženje. Svećano odjevena, djeca plešu karaševske tradicionalne igre (danac i portanje), normalno da korake znaju ona djeca koja su naučila u obitelji koje njeguju i čuvaju tradiciju karaševskih tradicionalnih plesova. A ova manja dječica, ma njih je bilo milina samo gledati tako sitne i lijepo odjevene, da nitko nije pratio točnost njihovih koraka, već radost i dobro raspoloženje koje su mogli svi prisutni primjetiti na njihovim licima.

            Pokrenuti prvi danac, čast pripada mladiću iz VIII. razreda OŠ s jednom od njegovih kolega koja mu može biti dobra prijateljica ili pak djevojka koja mu se najviše sviđa. Najmanjih uvijek ima na kraju „danca“ što je jako dobro, jer na ovaj način lijepo pokušavaju dohvatiti korake plesa i istovremeno ne smetaju većoj djeci koji većina već znaju dobro i lijepo plesati. Na balu „Mišića“ svatko ima prilike biti poseban i svoj, kako po načinu na koji voli biti odjeven, tako i po plesu. Neki vole i znaju plesati naše tradicionalne karaševske plesove, a nekima to baš i ne ide. Ono što je bitno je sudjelovati i predati ovu lijepu tradiciju svojim kolegama, jer djeca koja će ove godine završiti osmi razred, nemaju više prava sudjelovati iduće godine na ovom balu.

            Najveća dječja radost je ta što mogu biti zajedno, mogu se družiti, može se vidjeti tko je kome najbolji prijatelj. Promatrači ovogodišnjeg dječjeg bala imali su sliku sličnu onoj iz bajka, gdje prinčevi i princeze, lijepo odjeveni, imaju divne frizure. Neki od protagonista su porasli od prošlogodišnjeg bala i bolje znaju plesati. Tako jedinstveni i u centru pažnje bili su od 17:00 sve do oko 21:00 dokle je trajao njihov bal. Umorni i neki malo razočarani što je vrijeme brzo prošlo, krenuli su svojim domovima zajedno sa roditeljima, djedovima i bakama s uvjerenjem da će iduće godine biti bolji plesaći i začaravajuće odjeveni.

                        Nažalost, ove godine nitko nije bio odjeven u narodnoj nošnji karaševskih Hrvata, što je vidljiv znak da se ova tradicija polako gubi, ali to ne znači da je i nestala. Ja se iskreno nadam, da još ima onih divnih obitelji koje vole i njeguju tradiciju odjevanja karaševske narodne nošnje i da se iduće godine na dječem balu pojavi koji princ ili princeza u narodnoj nošnji. Nesmijemo zanemariti i dozvoliti da se izgubi interes za odjevenje narodne nošnje i njegovanje stare karaševske tradicije! Uvjerena sam u to da poštujući i njegujući naše običaje, narodnu nošnju, kulturu, vjeru i govor, opstat ćemo na ovim prostorima i bit ćemo duhovno i kulturno bogati. Jer mi smo narod koji imamo svoje običaje i svoju vjeru i to nam nitko ne može oduzeti. Dok toga budemo svijesni, nitko nam ne može reči da mi smo nešto drugo izvan ono što smo zapamtili o nama da jesmo...  mi smo Karaševci koji su ponosni na ono što su nam ostavili naši predci!

Slavica Muselin