U knjizi “Srednji kršćanski nauk”, knjiga koja je služila prvopričesnicima kao priručnik za vjeronauk i za pripremu na koju su išli prije Prve Svete pričesti, piše: “Kad je Isus ustanovio Euharistiju ili Presveti Oltarski Sakramenat, dao je apostolima svoje tijelo za jelo i svoju krv za pilo pod prilikama kruha i vina.

            To je bila njihova prva sveta pričest.” A Prva Sveta Pričest 26. djece, 13 iz Klokotića (8 dječaka i 5 djevojčica) i 13 iz Vodnika (7 dječaka i 6 djevojčica) bila je 3. travnja 2016. godine.

            Prva Sveta Pričest je jedan od sedam svetih sakramenata, te zajedno s krštenjem i potvrdom čini tzv. sakramente kršćanske inicijacije. Prva Sveta Pričest je posebno slavlje za svaku zajednicu, a priprema za prvi pristup euharistijskom stolu u župi sv. Apostola Filipa i Jakova iz Klokotiča započela je dva mjeseca prije samog slavlja. Da bi moglo pristupiti Prvoj Svetoj Pričesti dijete treba biti kršteno! Pored vjeronauka kojega su učili u školi, ovogodišnji prvopričesnici imali su i posljepodnevnu pripremu u sakristiji župne crkve. Učili su moliti i pjevati, družiti se i pomagati. Svatko od njih je pored usvojenog određenog znanja, na tim pripremama sigurno stekao bar još jednog dobrog prijatelja. Veliku ulogu imali su i roditelji jer pored svakodnevne zadaće koja je  istovremeno i teška i prelijepa, oni su sada morali djecom kod kuće dobro naučiti sve molitve i crkvene zapovijedi. Roditelji su prvi navjestitelji vjere svoje djece i to ne samo riječima nego prvenstveno svojim primjerom i načinom života, kako bi rast i sazrijevanje djece bilo vidljivo, ne samo u vjeri, nego i u drugim ljudskim krepostima.

            I u klokotičkoj crkvi, i u vodničkoj, dječica su na dan slavlja bila svećano odjevena u narodnoj karaševskoj nošnji, slika koja je uveličala još više ljepotu proslave Prve Svete Pričesti i doprinijela višku emocija roditeljima, kumovima i svima prisutnima. Veliko uzbuđenje moglo se je primjetiti i na licima prvopričesnika, koji su već od subote, kada su imali prvu svetu ispovijed (bez koje ne bi bilo prvopričesničkog slavlja), izgledali izgubljeni, ne znajući na što da se očekuju, a oprezno su slušali i poštovali sve upute svećenika.

            Svećana Sveta misa u klokotičkoj crkvi počela je u 12:00 procesijom prvopričesnika koji su pored sebe imali svog krštenog kuma i koji su od sakristije kroz crkveno dvorište ušli svećano u crkvu. Župni zbor, kojim rukovodi gosp. Petar Moldovan, uveličao je ovo slavlje pjesmama koje su pjevala djeca, a i svi prisutni. U svojoj propovijedi, vlč. Petar Dobra naglasio je kako mu je lijepo bilo iznenađenje to što su neke obitelji koje žive u inozemstvu, došle u svoj rodni kraj kako bi njihova djeca dobila sakramenat svete pričesti, tu gdje su bila i krštena. I sve to je klokotički župnik povezao s lijepim biblijskim primjerom: “Kada apostoli nisu htjeli pustiti dječicu k Isusu da ih blagoslovi, jer je bio umoran, opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer njima pripada kraljevstvo Božje! Dragi vjernici, puštajte svoju djecu u Dom Božji, dođite s njima u Crkvu. Njima pripada kraljevstvo Božje, a preko njih se sljeva Božji blagoslov i na nas. Djeca su blagoslov obitelji, društva i svijeta. Po djetetu možemo prepoznati i vidjeti kakvi su roditelji, djedovi i bake. Pored svog materijalnog stanja, dužni smo djeci nuditi i kršćanski odgoj. O vama ovisi, dragi vjernici hoćete li vašoj djeci postaviti osnove vjere i dati zdrav odgoj. Kada mi dobro obavimo naš posao kao vjernici, ne bojte se, i Bog će svoj dio posla obaviti kako bi nam pomogao i učvrstio naš rad. Zdrav odgoj dati djeci, to je dokaz naše ljubavi i poštovanja prema Bogu i sve što nam je On darovao. Na ovoj današnjoj Svetoj misi, molimo za naše trinaestero prvopričesnika i za svu djecu, da Isus Krist uđe u njihovu dušu i ojača njihovu vjeru kako bi svoj život gradili na čvrstom kršćanskom temelju i išli putem mira i ljubavi. Amen!” - rekao je u poučnoj propovijedi vlč. Petar Dobra.

            Nakon propovijedi sljedila je obnova krstnih zavjeta, a kasnije i Sveta Pričest. S nestrpljivošću, svi pripravnici očekivali su trenutak kada će po prvi puta pristupiti euharistijskom stolu, te u pričesti blagovali tijelo Kristovo, koji je rekao: “Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu” (Iv 6,56). I na kraju Svete mise, poslije blagoslova, vjernici su krenuli svojim domovima gdje su se, uz obilat ručak, na kojem su bili pozvani prijatelji i rodbina, radovali i zahvalili Bogu za još jedan lijep trenutak proveden uz najdražje. Najradosniji su bili prvopričesnici, koji su ovom prilikom dobili simbolične darove kao dugotrajnu uspomenu na dan Prve Svete Pričesti.

Slavica Muselin