Arhiva articole Hrvatska grancica Realitatile noastre Search by tag : alegeri, parlamentare, alegeri parlamentare, carasova, Carasova |
TKO SU KARAŠEVCI? |
miercuri, 11 mai 2016 | |
Zajednica karaševskih Hrvata jedna je od
najzanimljivijih etničkih manjina u Rumunjskoj.
Govor
i porijeklo Karaševaca budili su tijekom vremena interes i zanimanje
povjesničara, lingvista, etnografa te raznih drugih istraživača. O njima
postoji opsežna literatura iz koje često puta izviru kontradiktorne misli,
naročito u pitanjima podrijetla, nacionalne pripadnosti, mjesta odakle potjeću,
periodu nastanjenja ili, čak, religije.
Do
tih suprotnosti došlo je, uvelike, zbog manjkavosti informacija o matičnoj
zemlji i razdoblju seobe Karaševaca. Štaviše, podatci vezani uz ta dva ključna
elementa, s kojima se stručna literatura o Karaševcima služi, pored toga što ih
ima u jako malom broju, nerijetko su nejasni i konfuzni.
A
sve što je nejasno, čovjek, po prirodi, kani pojasniti... Pa tako nastaju
teorije.
„Njihovi
preci stigli su s juga Dunava, međutim, ne poznaje se točno njihovo mjesto podrijetla. Stoga, stari su ih
znanstvenici smatrali, ovisno o interesu, bilo Srbima, bilo Bugarima.“ – piše
na svom blogu (Istoria Banatului, blogul lui Mircea Rusnac) rumunjski
povjesničar Mircea Rusnac.
Dalje,
Rusnac navodi kako su prvi kolonizatori Karaševske doline bili katolicizirani
Bugari, koji su tijekom 14. stoljeća pristigli u Banat u dva valova: 1366. i
1391. Oni su došli iz okolice Vidina, gdje su živjeli pomješani s Arumunjima.
To vodi autora do zaključka da su prvi karaševski stanovnici bili Bugari i
Arumunji, iako ne pojasnjuje da li su oni bili dva distinktna naroda ili je već
bilo riječ o gotovoj smjesi nastaloj tada, u okolici Vidina. Poslije njih,
ovdje su stigli Srbi, tvrdi dalje rumunjski povjesničar, koji su bježali od
Turaka nakon kosovske bitke iz 1389. O religiji srpskih izbjeglica ne spominje
ništa, ali zato, bez dvojbe, navodi kako je nakon 1459., kada su Turci
okupirali Bosnu (n.r. godina kada je Bosna pala pod Turke je 1463.!), iz
Srebrne Bosne u Karaševo pristigao velik broj katolika. Kolonizacija se
nastavlja i u 18. stoljeću, ponovno s bugarskim katolicima, među kojima se,
ovaj put, nalaze i Albanci klementinci, a nešto kasnije stigao je još jedan val
katolika iz Srebrne Bosne. Autor teksta, međutim, ne isključuje ni hipotezu da
su ovdje već od 7. stoljeća živjeli potomci prvih Slavena, nastanjeni za
vrijeme migracija naroda.
Važno
je reći da je Mircea Rusnac Rumunj po nacionalnosti, te da se u svojoj sintezi
poziva na knjigu Rumunja Traiana Simua „Originea craşovenilor“ (Lugoj, 1939),
(Podrijetlo Karaševaca). Iako nijedan od njih ne navodi soli-dne argumente u
podržavanju teorije rumunjske kolonizacije karaševske doline, ne oklijevaju pak
pri isticanju rumunjske komponente Karaševaca. „Nacionalna svijest je dobro
izražena u Karaševaca. Oni ne žele biti pomiješani ni sa Srbima, ni s Bugarima,
već žele biti samo Karaševci! No, sa zadovoljstvom primjećujemo očitu simpatiju
što je njeguju prema Rumunjima“ – otkriva nam povjesničar Traian Simu, a citira
ga, nadasve nezaintresirano, Mircea Rusnac. Štaviše, ta simpatija nije sasvim
slučajna. Gomila karaševskih prezimena upućuje na rumunjsku građu karaševskog
stanovništva: Almăjan, Bocşan, Drăghia, Domăneanţ, Gherliţă, Gherga, Gruia,
Hoţa, Haţegan, Jurcul, Jigmul, Lugojan, Mirul, Mihăilă, Padineanţ, Rebegilă,
Tincul, Ursul, Vaca itd.
U
podržavanju svoje rumunjske (nezainteresirane!) varijante, Mircea Rusnac ide
čak korak dalje. Svijesno napušta polje povijesti i upućuje se prema
lingvistici, odakle nam pruža još jedan argument: „Iako slavenski, jezik
Karaševaca sadržava i mnogo rumunjskih elemenata. Emil Petrovici (n.r. filolog,
autor monografije Graiul Caraşovenilor) smatrao je čak da karaševski dijalekt
izgleda kao srpski jezik kojega govore Rumunji“.
Iako
i danas, među bugarskim znanstvenicima, još uvijek ima pristaša teorije o
bugarskom porijeklu karaševskog naroda, čuveni bugarski slavist Ljubomir
Miletič prvi je pripadnik nove generacije znanstvenika koji je ovu teoriju
stavio pod velikim znakom pitanja. Miletič je posjetio Karaševce u rujnu 1896.
te osobno se uvjerio da su Karaševci čisti „srbohrvati“ i nikako Bugari, kako
se to tijekom čitavog 19. stoljeća tvrdilo u znanstvenim zajednicama. Većina
prijašnjih istraživača gradili su svoje teorije o bugarskoj pripadnosti na
osnovi dokumenta „Historia domus parochiae Craszowensis“. Bugarski je filolog
dokazao da je spomenuti dokument nastao poslije 1718. godine i da je, u biti,
vješta krivotvorina nekoličine franjevaca koji su izmislili bugarsko porijeklo Karaševaca
da bi uskratili pretenzije isusovačkog reda nad karaševsku župu.
„Povijesni
izvori vremena pružaju nam škrte podatke vezane za religiju Karaševaka u
njihovoj prošlosti. Ni danas se ne zna sa sigurnošću da li su oni bili katolici
od krštenja ili su katoličku vjeru primili tijekom određene epohe“ – piše
rođeni Karaševak, filolog Mihai N. Radan u svojoj knjizi „Graiurile caraşovene
azi” (2000) (Karaševski govori danas), gdje zastupa tezu o pripadnosti
Karaševaca srpskom narodu. Vjerska je komponenta veoma bitna u dokazivanju ove
teze, jer, kao što se dobro zna, Srbi su pravoslavne vjere. Ovo pitanje mučilo
je i spomenutog Traiana Simua jer, kao što se dobro zna, i Rumunji su
pravoslavne vjere.
Profesor
Mihai N. Radan uvjeren je da su u razdoblju između 14. i 16. stoljeća u
Karaševo i u ostala karaševska sela naselili kolonisti izbjeglice iz
jugoistočne Srbije, ali zato ne zna, da li su bili katolici ili pravoslavci.
Sklon je, ipak, mišljenju da su rimokatolici, sudeći po regiji odakle se
pretpostavlja da su emigrirali (Kruševac – Prokuplje – Novo Brdo – Niš) te po
razdoblju pretpostavljene migracije. Ali ne isključuje ni mogućnost da je
„dobar dio njih“ bio pravoslavne vjeroispovjesti, oslanjajući se na podatke
koje govore o postojanju velikog broja „shizmatika“ u karaševskim selima u 17. stoljeću.
Karaševski filolog objašnjava da je, unatoč revne djelatnosti franjevačkih
redovnika, koji su imali svoju župu u Karaševu počevši od 14. stoljeća, među
karaševskim katolicima postojao i velik broj Srba grko-pravoslavaca, koji su se
višestoljetno opirali preobraćenju na katoličanstvo. Među ostalom, kao dokaz
navodi i bosanskog misionara Marka Bandulaevića, koji je u Karaševu djelovao od
1628. godine. U jednom pismu poslanom svojim nadležnima u Rim, Bandulaević
traži novčanu pomoć kako bi ukazao pravi put „tolikim dušama progutanim od
gospodara tame“ u Karaševu, okolnim karaševskim selima i Lipovi. Dalje u
pismu navodi da su katolički svećenici
već dugo vremena napustili ljude ovih mjesta te su ovi zadnji postali
„shizmatici“ i još uvijek upotrebljavaju „stari kalendar“.
U
knjizi Mihaia N. Radana, kao što se može primjetiti, riječ „shizmatik“ jednak
je sa Srbinom, grčko-pravoslavne vjere.
U
svom radu „Prešućeni karaševski Hrvati“ (2011) hrvatski sociolog Mario Bara
pruža nam drugačije objašnjenje tog pojma. „Katolički povijesni izvori – tvrdi
on – označavali su shizmaticima najčešće Srbe, ali i sve one koji su u
određenoj mjeri odstupali od učenja Katoličke crkve. Prevođenje naziva
shizmatici automatizmom u Srbiji je neutemeljeno. Pojava vjerskog sinkretizma u
osmanskom razdoblju na području Karaševa zbog nedostatka svećenika nije bila
rijetka. Mještani su u nekim slučajevima uskraćivali poslušnost Katoličkoj
crkvi (npr. otpor uvođenju gregorijanskog kalendara – inače česta pojava kod
katolika s misionarskih područja) te su zbog vjerskog sinkretizma, elemenata
pučke pobožnosti koji su vukli svoje korijene iz pretkršćanskog razdoblja i
nepoštivanja učenja Katoličke crkve, u nekim slučajevima imenovani shizmaticima.“
Gospodin
M.N. Radan govori i o tome kako se Karaševci smatraju posebnim narodom te da su
do 1990. naprosto bili Karaševci, a njihov jezik je naprosto karaševski jezik.
Nemoguće je bilo uvjeriti bilo kog Karaševca da je Srbin, Bugar ili Hrvat, ali mu
je donekle lakše bilo prihvatiti da je Hrvat negoli Srbin zbog toga što Srbi
nisu katoličke vjere. Ipak, poslije 1990. Karaševci su masovno prigrlili
hrvatsku narodnost radi hrvatskog državljanstva što je novostvorena hrvatska
država poklanjala Karaševcima, i, uz to, vrijedne hrvatske putovnice, pomoću
koje se bez viza moglo putovati u svim državama Europske Unije.
Suvišno
je reči da je ovom mišljenju sklon i povjesničar Mircea Rusnac...
Sudeći
po ovome...eh, gorka je istina za nas Karaševce! Dva smo puta bili podmićeni!
Prvi puta da bismo si promijenili pravoslavnu vjeru, a drugi puta da bismo si
izdali narodnost!
Isto
kao gospodin Mihai N. Radan, i ja sam rođeni Karaševak. Najprije želim reći da,
zaista cijenim njegov rad, kojeg smatram veoma važnim i zanimljivim –
prije svega jezičnim – istraživačkim
dijelom. Još više me raduje da je to djelo jednog mog Karaševca ili
„Karaševka“, kako mi kažemo! Ali, za razliku od njega, ja sam uvjeren da ne
pripadamo srpskom narodu, štaviše, da nismo u osnovi preobraćeni pravoslavci.
No,
izgleda da nisam samo ja u takvoj zabludi već skoro svi ostali Karaševci.
Da,
oni znaju da su prije svega Karaševci, jer se tako i nazivaju, međutim, kad su
god imali priliku izjasniti pripadnost nekome narodu, težnja je bila očita
prema hrvatstvu. Jer, izgleda da pored svijesti o sebi kao jednoj osebujnoj
skupini, u Karaševaca je razvijena i nacionalna svijest pripadanja hrvatskom
narodu. Kao dokazi stoje zadnji popisi stanovništva Rumunjske i karaševskog
stanovništva u općinama Karaševo i Lupak.
Počevši
s popisom iz 29. prosinca 1930. i nastavljajući s popisima u godinama 1948.,
1956. i 1966., Srbi, Hrvati i Slovenci bili su obuhvaćeni u jednoj rubrici, kao
jedinstvena etnička skupina. Tek na popisu stanovništva iz 1977. javlja se
posebna rubrika za Srbe i posebna za Hrvate. Rezultat: 6.543 Hrvata; 84 Srba.
Moramo navesti da se hrvatske putovnice počinju „dijeliti“ tek nakon petnaest
godina!
Dalje,
slijedi popis iz 1992. Burna vremena!
Sam po sebi, popis iz ove godine povod je za sociološko istraživanje.
Jedan od noviteta jest uvođenje posebne rubrike
„Karaševci“, kao narodnost, pored Hrvata ili Srba, a među biračima
stvara se konfuzija. Rezultat: 3.270 Hrvata; 2.697 Karaševaca; 171 Srba. Kao
zanimljivost, najviše „Karaševaca“ (1.755) bilo je iz naselja...Karaševo!
Knjiga je izdana u godini 2000, stoga
ne prati dalnje opredjeljenje narodnosti Karaševaca. Rezultati sljedećih dvaju
popisa jasno potvrđuju ono što Karaševci misle o njima. Bez obzira što se dalje
zadržava rubrika narodnosti „Karaševci“, na popisu iz 2002. stvari se
pojasnjuju: 5581 Hrvata; 207 Karaševaca; 16 Srba.
Konačno,
zadnji popis, proveden 2011, jasni je pokazatelj nastavljanja alarmantnog
trenda opadanja karaševskog stanovništva, što je vidljivo već i u prošlome
popisu. Kao etničko opredjeljenje Karaševaca, ništa novo: 5094 Hrvata i 29
Srba. S napomenom da nije porastao broj Njemaca među karaševskim stanovništvom,
unatoč masovnoj radnoj migraciji karaševskog pučanstva u državama kao Austrija
i Njemačka!
Pa,
tko su, ipak, Karaševci? Ako mene pitate, mislim da su to tvrdoglavi Hrvati,
rimokatoličke vjere!
Daniel Lucacela |