Arhiva articole Hrvatska grancica Obiceiuri si traditia |
MALI KIRVAJ KLOKOTICANA |
vineri, 17 iunie 2016 | |
Prvi seoski kirvaj Klokotičana poznat je još pod nazivom
„Mali kirvaj“.
Naziv nije stran ni mještanima
susjednih sela.
Svaki
blagdan je jedna posebna radost za čovjeka, kao vjernika, ali kad to bude
kirvaj i kada vjernici toga sela slave blagdan svojih zaštitnika i zagovornika
kod Boga, onda je to poseban događaj. Tako je to bilo i 3. svibnja ove godine
kada su Klokotičanje proslavili svoje zaštitnike sela, Sv. apostole Filipa i
Jakova, koji su bili Kristovi sljedbenici i koji su svoj život darovali Bogu,
umrjevši mučenićkom smrću.
Kirvajska
proslava započela je kao i svake godine uređivanjem kuće i pripravom domaćih
specijaliteta, kako bi pozvani gosti bili zadivljeni i vidom i okusom. I kako
nema kirvaja bez svete Mise, svaka obitelj je poslala bar jedan član (ako ne
sve svoje članove) da prisustvuje svetoj Misi, jer je sudjelovanje i molitva na
svetoj Misi shvaćena u ovoj zajednici kao obaveza koja mora biti ispoštovana
radi blagoslova i dobrobiti svakog doma. Rijetkost je to da niti jedan član
prosječne klokotičke obitelji ne sudjeluje na svetoj Misi, ne samo na kirvaju,
već i na ostalim blagdanima ili pak nedjeljnim svetim Misama.
Ove
godine kirvajsku svetu Misu predvodio je mladi svećenik Milan Sima, porjeklom
iz susjednog sela Nermiđa, a poučljivu propovijed održao je velečasni Petar
Rebedžila, porjeklom iz Karaševa, gdje je sad i župnik.
Karaševo
je najveće selo gdje žive karaševski Hrvati i koje je darovalo najviše
svećenićka zvanja, i to, pet svećenika koji rade po župama Temišvarske
biskupije, pod čijem okriljem spadaju i naše karaševske župe.
Nakon
svete Mise usljedio je ručak, a nakon ručka prijateljska utakmica te kasnije,
selska igranka. Zbog malih posljepodnevnih pljuskova koji su rashladili malo
vanjsku temperaturu, igranka se održala u Domu kulture i ne ispred, kako je to
bilo lani. Veselu atmosferu stvorili su, ovaj put, muzička formacija iz Ričice
braće Marinescu, koji su se brzo prilagodili našoj želji da odsviraju
tradicionalne plesove danca i portanja. Iako je vokalni solist pjevao samo
rumunjski, potrudio se, zauzvrat, održati ritam približan našim tradicionalnim
karaševskim plesovima.
I
tako je prošlo još jedno kirvajsko veselje, koje, kao da počinje gubiti sjaj od
godine do godine. Karaševskih Hrvata je sve manje i manje. A skoro polovica nas
je izvan ognjišta, rasuti po cijelome svijetu. Ali, hvala Bogu dok još ima onih
kojima je stalo do toga da se lijepe tradicije i običaji u ovim našim krajevima
održavaju i bore se kako ne bi nestali. Jer, ako to nestane, polako će nestati
i nas.
Jer
smo mi dio naše prošlosti, a prošlost je dio nas i o tome ovisi i naša
budućnost u ovim krajevima.
Slavica Muselin |