Arhiva articole Hrvatska grancica Teme religioase

BLAGDAN BRAŠAN CEVICA
vineri, 17 iunie 2016

26 . svibnja 2016. katolici diljem svijeta slavili su blagdan Tijelovo ili Svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove. Ovaj blagdan slavi se uvijek u četvrtak. Za katoličku crkvu svetkovina je u spomen na ustanovljenje Euharistije na Veliki četvrtak. Prema katoličkom nauku misterij pretvorbe kruha i vina događa se po euharistijskoj molitvi koju izgovara svećenik. Tijelovo je blagdan kojim se slavi euharistija i misterij pretvorbe kruha i vina u Kristovo tijelo i krv. Svetkovina pojavljuje se u 13. stoljeću, a na cijelo zapadno kršćanstvo proširuje se u 14. stoljeću.

img_0305---copy.gif

            Ovaj blagdan poznat je karaševskim Hrvatima pod nazivom Brašančevica. Nakon Svete Mise, zajedno sa svojim župnikom karaševski vijernici polaze iz crkve i idu selom u procesiji i javno pokazuju svoju vjeru. Po tradiciji, u centru Karaševa postav-ljaju se četiri oltara. Riječ je o kućicama od dasaka, čija se unutrašnjost kiti svetačkim slikama, te raznoraznim cvjećima i granama drveća. Prije mise, tko želi može donijeti bukete od cvjeća pa ih stavlja u kućice u zahvali Gospodinu Bogu. Procesija vjernika, praćena prigodnim pjesmama, zaustavlja se uz te kućice koje svećenik uz molitvu i pjesmu posveti. Djeca nose košare pune s cvjećem koje sipaju po putu. Prije, bio je običaj da se djevojčice, prvopričesnice, odjevaju u karaševsku narodnu nošnju, te tako odjevene sudjeluju u tijelovskoj procesiji i bacaju latice ruža. Danas, običaj obučenja u narodnu nošnju je nestao.

            U svojoj propovijedi, župnik Rebežila Petar govorio je vjernicima o duhovnoj hrani, o hrani za viječni život: “Dragi vijernici, kruh za kojeg mi radimo, tej kupi obitelj oko stola, oko sofre, ako ne svaki dan, barem nede-ljom, ili za blagdani, da zajedno sjednu. To je dokaz ljubavi i poštovanja. Isus želi da nam da duhovnu hranu, hranu za viječni život, a to je njegovo tijelo i njegova krv. Dragi vijernici, tijelo i krv Kristova, to je jedna hrana koja hrani i podržava dušu, to je hrana koja hrabri dušu i koja joj dava snagu.

            Kako mi vjerujemo da je Isus tu prisutan? Pored nauka Isusovoga, pored čudesa što su se dogodila, imamo i događaji, kao na primjer neki svećenici koji su imali brigu za djecu nesu imali što da im dadu da jedu. Siromaštvo je bilo neki put. Onda  svećenik ji pričastil svetim tijelom Kristovim i tako su oni mogli i po nedelju dana da nesu gladni, nego samo da budu žedni, jer ih je hranila ta hostija, to tijelo Kristovo.”

Lina Tincul