Generacija rođena 1947. godine okupila se u subotu 25. studenog na „obljetničkoj“ večeri u zgradi Zajedništva Hrvata u Rumunjskoj, na susretu punom emocija i lijepih uspomena.

Riječ je o 42 sedamdesetogodišnjaka iz karaševskih sela, od kojih 14 iz Karaševa, 2 iz Nermiđa, 11 iz Klokotiča, 7 iz Lupaka, 5 iz Vodnika, 2 iz Ravnika i jedna Karaševka iz Tirola. Najmudriji stanovnici karaševskih mjesta su se odazvali pozivu organizatora ne krijući radost i zadovoljstvo što imaju prilike družiti se i iznijeti zanimljive zgode iz životnog puta, od mladosti pa sve do naših dana.

U crkvi Marijina uznesenja u Karaševu održana je u subotu s početkom od 17,00 Sveta misa na kojoj su, uz ostale vjernike, sudjelovali i sedamdesetogodišnjaci iz karaševske zajednice. „Zahvaljujemo Bogu što vas ima i molimo Svevišnjeg da vam udjeli snagu kako biste mogli dostojno nositi vaš križ, jer nakon sedamdeset godina se skupi mnogo u čovjeku, i bolest, i slabost, i nemoć“, rekao je vlč. Petar Rebedžila na početku Svete mise, a zatim je naglasio: „Ne samo mi koji smo ovdje trebamo zahvaliti što vi postojite, nego i vaša djeca i vaši unuci, svi trebaju zahvaliti Bogu jer po vama oni postoje, po vama oni su djeca Božja. Zato mislimo i na vas i želimo da vam Bog da snagu da možete dostojno i nadalje davati primjer vjere i dobrote te da istovremeno poučavate mlade naraštaje, vašu djecu i unučad, da budu ono što su dobili na krštenju, djeca Božja. Čestitam i Zajedištvu Hrvata zbog toga što je pokrenulo i održava ovaj lijep običaj s kojim se dokazuje poštovanje prema našim starima. U stvari, u duši nitko nije star ali je tijelo prolazno, zato svi zajedno moramo zahvaliti Bogu na ovim lijepim godinama“.

Nakon Svete mise u karaševskoj crkvi, u obližnjoj zgradi Zajedništva Hrvata slavljenicima je u ime organizatora uputio riječi dobrodošlice predsjednik organizacije iskazavši radost što su se u velikom broju okupili na obljetničkom susretu. Obrativši se okupljenima, Slobodan Gera je, između ostalog, naglasio značaj ovakvih susreta, pozvao mlade generacije da slijede primjer svojih prethodnika i ne napuštaju svoje kuće te čestitao sedamdesetogodišnjacima na životnim uspjesima i postignućima. Govor predsjednika Slobodana Gere prenosimo u cijelosti:

Dragi sedamdesetogodišnjaci,

Odmah na početku srdačno vas sve pozdravljam i radujem se vašem odazivu na sastanak organiziran u središnjem sjedištu Zajedništva Hrvata – sastanak namijenjen susretu generacije rođene 1947. godine Također, s ovom prigodom pozdravljam i našeg vrijednog župnika iz Karaševa vlč. Petra Rebedžilu, koji je maloprije održao prelijepu Svetu misu, načelnika Općine Karaševo Petra Bogdana, ravnatelja Doma kulture iz Karaševa Marjana Mihajlu, predsjednika lokalne organizacije Mikolu Pauna, našeg generalnog tajnika Đurđa Jankova, kao i potpredsjednike ZHR-a Petra Lugožana i Petra Geru. Prisutnost svih vas na ovom generacijskom susretu govori puno o mostovima suradnje među institucijama našeg mjesta, koje uvijek treba graditi na iskrenim temeljima, radi sveopćeg dobra i napretka našeg društva u svim relevantnim segmentima života, od vjerskog i duhovnog, sve do mentalnog i materijalnog. Ne u zadnjem redu, pozdravljam sve članove iz rukovodstva Zajedništva i naše cijenjene zaposlenike koji su se bavili i brinuli, kao uvijek, za organiziranje ove večerašnje akcije. Lijepo je vidjeti večeras sve vas u ovakvom velikom broju, isto kao što je lijepo vidjeti neke naše sudionike u karaševskoj narodnoj nošnji.

Večerašnji sastanak organiziran je za vas i namijenjen upravo vama, dragi naši sedamdesetogodišnjaci. Vjerujem da vam ovaj susret znači jako puno, možda je ovo prvi put kad je generacija Karaševaka rođenih 1947. godine okupljena na jednom mjestu. Siguran sam da su emocije i suze radosnice jače od vas i da imate si što šta za reći, a nama mlađima imate i dosta toga zanimljivog za ispričati iz vaših životnih iskustava.

Nažalost, kao hrvatska manjina živimo danas ne-lagodna vremena, nalazeći se u stalnim kušnjama privlačnosti odlaska u inozemstvo, radi boljeg života, i često se nalazimo na velikom raskrižju životnih, a često i obiteljskih puteva. Brojčano smo sve manji, a naši mladi i njihove obitelji iseljavaju se u zapadne zemlje, ostavljajući kuće poput naših starih salaševa, -same, puste i prazne. Sačuvati našu manjinu na prostoru gdje je bila čitav niz stoljeća - to je u ovim današnjim vremenima pravi izazov! Očuvati se možemo jedino uz molitvu i ako naučimo biti iskrena srca! Sačuvati nešto toliko vrijedno kao što je naš preko 700. godina star hrvatski identitet na ovim prostorima, moguće je jedino uz molitvu, kako sam prije spomenuo, uz zdrav odgoj i uz međusobno uvažavanje i poštovanje. Kultura, jezik, vjera, odgoj i, što je najvažnije, svijest jednog naroda, elementi su bez kojih se sve gasi i nestaje. I te najveće vrijednosti smo dužni svi promovirati, čuvati i braniti! Nije dovoljno samo govoriti o njima, nego ih treba njegovati i provoditi u djela, najprije u kućnom odgoju (kako se kod nas karaševski lijepo kaže: “sedam godine od doma”), a onda kroz škole i razne institucije.

U tom smislu Zajedništvo Hrvata odigrava ključnu ulogu u našoj zajednici vjernim očuvanjem dostojanstva naših pradjedova, kao što i crkva to čini, i promicanjem zdravih moralnih, ljudskih i kršćanskih vrijednosti, s naglaskom činjenice da najveće bogatstvo u životu su djeca, vjera, zdravlje i obitelj te da nema ništa bez Boga!.

Dragi naši sedamdesetogodišnjaci, posebno veseli činjenica da ste se okupili iz svih naših hrvatskih karaševskih sela, iz Nermiđa, Karaševa, Jabalća, Ravnika, Vodnika, Lupaka i Klokotiča, a prvi put i iz Tirola, i što ste izdvojili vrijeme da danas zajedno proslavimo vaš generacijski susret. Želim istovremeno naglasiti da ste nam svi podjednaki i jako dragocjeni. Zajedništvo danas ne pravi razlike i uvažava sva sela, sve ljude i sve svoje lokalne organizacije, osim one pojedince koji ne poštuju ništa, namjerno propagiraju neistine, tražeći inat, krivce, itd., u svrhu svojih osobnih interesa.

S toga, prije što vas zamolim da nam se obratite na ovoj vašoj večeri, želim u svojstvu predsjednika Zajedništva Hrvata i zastupnika u Rumunj-skom parlamentu iskoristiti priliku i čestitati vam na svim životnim postignućima i uspjesima, za sve što ste činili za vaše najmilije i za našu manjinu. Znam da vam nije uvijek u životu bilo lako ali ste uvijek uspjevali prebroditi izazove i neizvjesnosti prošlih teških vremena. Veliko vam hvala za sve! Želim vam obilje zdravlja, Božjeg mira i ispunjenje Duhom Svetim, želim da sretno starite u sredini vaših najdražih te da pređete stotinu godina!

Ugodna atmosfera, uz bogatu večeru i dobru muziku, trajala je za vrijeme cijelog druženja generacije sedamdesetogodišnjaka, a to je druženje ujedno bilo i jedno veliko hvala prisutnim osobama za rad i trud kojega su tijekom života uložili kako bi svim nadolazećim generacijama bilo bolje, Rođeni na samom kraju prve polovice prošloga stoljeća, život ih nije mazio, već su u teškim poslijeratnim vremenima zasukali rukave i uzeli u svoje ruke svoju i sudbinu svoje obitelji. Okupili su se u Zajedništvu i ovaj put veoma uspješni i čestiti ljudi koji su nam svima podarili čvrste temelje za daljnji život i koji su nam svojim primjerom otkrili vrijednosti i istinu za koju se treba izboriti.

Ivan Dobra