U Zagrebu je 29.11.2019. u organizaciji Hrvatske matice iseljenika održan 25. Forum hrvatskih manjina.

     Pozivu se odazvalo i sudjelovalo više od 30 sudionika iz sedam zemalja, koji su izlagali teme vezane za iskustvo identiteta i njegovu povijesnu ukorijenjenost u zajednicama hrvatske nacionalne manjine.

     Pozdravnu su riječ održali u ime ravnatelja Hrvatske matice iseljenika dr. sci. Ivan Tepeš, u ime predsjednika Vlade Republike Hrvatske dr. sci. Milan Bošnjak i u ime predsjednice Republike Hrvatske dr. sci. Vladimir Lončarević.

     Uvodno i vrlo zanimljivo predavanje održao je dr. sci. Stjepan Blažetin s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Pečuhu. Blažetin je u svom izlaganju o hrvatskim i dvojezičnim školama u Mađarskoj upozorio na činjenicu da se u očuvanju identiteta manjinske zajednice ne mogu i ne bi trebale oslanjati na tijela države u kojima žive, jer je u ovima u konačnici asimilacija manjina i cilj. Kao primjer je naveo kurikulume nastave povijesti namijenjen hrvatskim manjinskim zajednicama. Predstavnici hrvatske nacionalne manjine iz Crne Gore imali su više izlaganja, sa sljedećim temama: „Kako je Boka ušla u sastav Crne Gore 1945. godine“,„Dobrotska skupština 1813.“, i „Kako Hrvati, članovi ZHP-CG, doživljavaju svoju povijest i identitet i kako vide budućnost Republike Hrvatske“.

     Od strane Zajedništva Hrvata u Rumunjskoj, održano je izlaganje na temu „Karaševski Hrvati kroz stoljeća (ne)pisane povijesti” u kojima su u kratkim crtama prikazani neki bitni trenutci iz povijesti naše zajednice. Istaknuti su također oni glavni stupovi na kojima se naš identitet temelji, kao i napori koji se sada poduzimaju u očuvanju našeg identiteta.

     Međutim, smatramo potrebnim da se osvrnemo na školske kurikulume o kojima je govorio profesor Blažetin i koji nas podsjećaju na stanje u našim dvojezičnim školama. Prije par godina prevedeni su neki udžbenici rumunjske povijesti na hrvatski jezik. No, uči li se dovoljno u našim školama povijest naše zajednice i hrvatsku povijest? Svakako da se u školama treba učiti rumunjska povijest jer je to država u kojoj živimo i radimo ali moramo biti svjesni da nam je jednako važna povijest naše zajednice i hrvatska povijest. S druge strane, materinski se jezik uči (skoro) samo na satovima hrvatskog jezika, iako bi se i drugi predmeti trebali predavati na hrvatskom, što nažalost nije slučaj. Jezik je jedan od najbitnijih sastavnica identiteta. Ako su ga naši pradjedovi čuvali stotinama godinama i nama prenijeli, na nama je da ga njegujemo, poštujemo i prenesemo sljedećim generacijama. A to ćemo napraviti ako GOVORIMO MATERINSKIM JEZIKOM! O ovoj iznimno važnoj i osjetljivoj temi pisat ćemo i u drugim brojevima naše publikacije.

     Jednako zanimljivo i korisno je bilo i kratko izlaganje profesora povijesti Miroslava Šašića koji je predstavio, kao jedan od autora, udžbenik „Povijest gradišćanskih Hrvatov“ koji je napisao zajedno s Nikolom Benčićem i Štefanom Zvonarićem. Ovaj sjajan udžbenik za srednje škole primjer je koji bismo trebali slijediti kada je u pitanju učenje povijesti.

     O okviru foruma održana je i izložba vojvođanskih Hrvata “Salaši kroz godinu” na kojoj su prisutni mogli pogledati divne fotografije salaša kroz različita godišnja doba.

     Među zaključcima 25. Foruma hrvatskih manjina s temom „Povijest i identitet hrvatskih manjinskih zajednica“ posebno se ističu: potrebna je veća integracija hrvatske nacionalne povijesti i povijesti hrvatskih manjinskih zajednica u kurikulume nastave povijesti u državama u kojima hrvatske manjinske zajednice žive; potrebno je posvetiti veću pozornost temama iz suvremene povijesti u nastavi povijesti hrvatskih manjinskih zajednica uzimajući u obzir i kontekst lokalnih iskustava; potrebno je integrirati sadržaje iz povijesti i kulture hrvatskih manjinskih zajednice u nastavni kurikulum u Republici Hrvatskoj; potrebno je u većoj mjeri istaknuti doprinos pripadnika hrvatskih manjinskih zajednica razvoju znanosti, politike i društva u Republici Hrvatskoj; kultura i povijest hrvatskih manjinskih zajednica sastavni su dio jedinstvene hrvatske kulture i povijesti što je potrebno posebno osvješćivati i promicati.

     U zaključku treba ponovo istaknuti da je bitno prisustvovati Forumu manjina, razmijeniti iskustva, dobre primjere ali i probleme s kojima se susreću ostale hrvatske nacionalne manjine.

Maria Laţchici