Danas slavimo Isusovo rođenje, koje se tjelesno dogodilo pred dvije tisuće godina, a koje se na duhovan način događa trajno svakog trena ljudske povijesti.

     U njegovu rođenju prepoznajemo sva rođenja koja se događaju na ovoj zemlji.

     Svi životi dolaze kao životi od Boga, kao Božja djeca s otvorenim rukama navješćujući svijetu da su tu u svijetu, da su postali članovi velike svjetske obitelji. Svi ti životi žele mir i zajedništvo – zato se i rađaju. To je ono što je navijestilo i što i danas naviješta Isusovo rođenje.

     Ono je probilo tamu koja je dugo vremena obavijala čovječanstvo. Budućnost se nije gledala naprijed nego unazad. Nažalost to se događa u mnogim skupinama i danas. Niti doživljavaju Advent niti Božić. Isusovo rođenje je događaj kroz koji progovara cijeli čovjek i cijelo čovječanstvo.

     Ono je idila i simbolika i ozbiljnost koja sažima sudbinu čovječanstva i pojedinačnog čovjeka. Zato se u Božiću svatko pronalazi: bilo kao dijete, bilo kao odrastao čovjek na životnom putovanju ili kao Josip i Marija koji su začuđeni božanskim životom u svojem djetetu. Zajedno se nalazi cijela priroda: muškarac i žena, dijete, životinje, priroda.

     Sve je sjedinjeno u jednom tako običnom a božanskom događaju.

     Što očekujemo od Božića?

     Svaki kršćanin sam treba odgovoriti na ovo pitanje. Gledajući svijet okolo sebe, čini nam se da se stvari događaju obrnuto od težnje Božića – događa se nešto uznemirujuće. Čovjek je sve manje vrednovan, a prednost se daje stvarima (proizvodima) pred čovjekom.

     U ime i u pohlepi za stvarima (imanjem) žrtvuju se ljudi. Ljudi postaju broj, a sve su više zapostavljeni kao osobe. Nijedan hotel više ne čeka osobe nego dobitak, a soba može biti i prazna važno je da je plaćena, a ljudi bez novca i bez sobe mogu ostati vani na ulici, pod vedrim nebom.

     Za mnoge je Božić samo dan proslave – neki praznik (baš prazan) koji razbija svakodnevno monotoniju i zaboravlja se svakodnevne krize. Za druge je to obiteljski blagdan i atmosfera dječje idile. Tu su međusobna darivanja, folklor kićenja, jaslice, polnoćka... Božić je opet za neke, blagi na javi san, i ništa više. Okolo Božića je i druga priprava za Novu godinu. Veliki su to obredi i veliki sadržaji, ali i velika ispraznost i površnost. Drugi su na blagdan Božića uznemireni kao što se uznemirio Jeruzalem. Već dolazak ili porođenje Isusovo vlastodršci spajaju da im je konkurencija vlasti. Ta slika trajno prati i kršćanstvo.

    On naviješta da je Bog s nama na našim životnim putovima. Tada svjetla, darovi, čestitanja dobivaju svoje pravo značenje i svoju puninu jer čovjeka otvaraju prema Bogu i liječe od vlastitog egoizma. Božja ljubav je sišla u ljudsko srce da bi ga potaklo da i ono počne ljubiti i smirenije nositi teret svijeta.

    Neka Bog bude danas i sve dane našeg života s nama i sa svim ljudima svijeta, koji su naša braća i sestre, pa oni to znali prihvatiti ili ne znali.

Dr. theol. Davor Lucacela