Vrlo je teško pronaći lijepe i skladne riječi kojim bismo opisali godinu što upravo prolazi.

     Ne možemo reći o njoj ni da je bila najteža, a ni da je bila najgora godina u našoj skorašnjoj povijesti. Ali možemo glasno reći da je bila različita – nesretno različita. U njezino doba čitav se svijet prevrnuo naopačke – diljem svijeta vladala je konfuznost, strah od smrti i opće nepovjerenje.

     Pored toga, nesretna nam je 2020. godina, nemilosrdno i iznenada uzela čak tri svećenika, tri pastira iz naše vjerne karaševske zajednice: velečasnog Marjana Tjinkula, župnik u Lupaku; velečasnog Milana Simu, župnik u Slatini Timiș i velečasnog Petra Dobru, župnik u Klokotiču.

     Nakon pola godine od odlaska dugogodišnjeg pastira, vlč. Tjinkula Marijana, koncem kolovoza, Lupačku župu (Lupak i Ravnik) preuzima novi župnik, velečasni Đuređ Patašan. Svima nam je poznat, rođen je u susjednom selu Klokotič, a dosad je službovao u župi Karaševo, s filijalama, i župi u Moldovi – Novoj s pripadajućim filijalama.

     Početkom studenog mjeseca još jedan nam poznati i dragi Karaševak, velečasni Milja Sima, biva poslan od Temišvarske biskupije u pomoć klokotičkoj župi, na mjesto što je prazno ostavio vrijedni župnik Petar Dobra nakon smrti.

     Velečasni Milja Sima rođen je u Nermiđu, 10. lipnja 1955. godine. Prve četiri godine osnovne škole pohađao u rodnome selu gdje je učio hrvatski kao materinski jezik. Sljedeće četiri godine osnovnog školovanja nastavlja u susjednom Karaševu. Od 1970. slijedi četiri godine Katoličke gimnazije u gradu Alba Iulia, a godinu dana kasnije odslužuje vojni rok u gradu Sfântu Gheorghe. Od 1976. pohađa bogoslovje, također u gradu Alba Iulia, odakle će biti zaređen za svećenika 21. lipnja 1981.

     Prvo njegovo radno mjesto bilo je privremeno, u katoličkoj crkvi u Herculaneu, kada je par mjeseca zamjenio mjesnog svećenika. Iste 1981. godine velečasni Milja Sima odlazi u Oršovu, na granicu povijesnog Banata i Oltenije, gdje će služiti kao župnik u crkvi Bezgrješnog Začeća sve do njegovog dolaska u Klokotičku župu. Zanimljivo je da je crkva Bezgrješnog Začeća jedina katolička crkva sagrađena u Rumunjskoj za vrijeme komunističkog režima. Kao arhitektonsko ostvarenje nekonformistička crkva u obliku šatora i krovom u obliku križa, sagrađena između 1972.-1976. godine, bila je jedinstvena u Europi onoga vremena. Crkva je bila mjesto molitve za sve katoličke vjernike iz redova zajednice Nijemaca, Česa, Rumunja i Mađara.

     Rekao sam na početku da mi je teško oslikati godinu koja upravo istiće u pozitivnim bojama, uvelike radi zbunjenosti koju je prouzrokovala među ljudima. Na sreću, među nama te uz nas, stalno su bili svećenici, ljudi visokog morala i plemenita zva-nja. Oni su nam diljem stoljeća prosvjetlivali put kroz mrak i držali nas zajedno u dobrim i u teškim vremenima.

     Njima, svećenicima, pripadaju sve lijepe i skladne riječi koje možemo iskazati iz dubina naših srca, sad na kraju godine!

Daniel Lucacela