Da su naša mjesta poluprazna to već dobro znamo.

     Da je većina naših mladih odselila u druge zemlje, pogotovo u Austriju, to je vidljivo na ulicama naših mjesta. Unatoč tome, ima stvari koje sjaje i u ovim ne baš svijetlim vremenima. To su naše škole.

    A jedna od takvih škola je Osnovna škola Ravnik, za koju se slobodno može reći da je mala škola velikog srca. Iako sada u toj školi ima relativno malo učenika, ponavljam, to je škola s velikim srcem. Voditeljica škole, gđa Marija Draghia, učiteljica Verica Marta Traia i učitelj u vrtiću, Geo Beța, zajedno s učenicima i djecom u vrtiću, ovoj školi daju veće i važnije dimenzije. Hodnicima se čuju veseli učenički glasovi, na zidovima razreda izloženi su svijetli učenički radovi, koji se redovito mijenjaju prema godišnjim dobima, cvijeće na prozorima, jednom riječju u toj školi ima života unatoč poteškoćama. A ZHR, preko svojeg predsjednika, svake, ali baš svake godine uspijeva izboriti opstanak škola iz naše karaševske zajednice, pa tako i ove malene, dinamične i lijepe ravničke škole. U ovakvim uvjetima (nimalo lakim) to je stvarno veliki uspjeh, s dugoročnim posljedima i po opstanak naše zajednice, iznimno važan.

     A kako takva škola izgleda, najbolje svjedoći slika učenika razreda s hrvatskom nastavom i njihovih učiteljica izvijeenih po hodnicima škole. Veselo, svijetlo i nasmijano. A upravo iz takvih, na prvi pogled neznatnih škola, dolaze kasnije veliki ljudi, veliki u svakom smislu. I dok imamo takve škole, male, ali velikog srca, ima nade za budućnost naših mjesta i opstanak živahne hrvatske zajednice na ovim lijepim rumunjskim prostorima.

Maria Laţchici