Veoma tužna vijest pogodila nas je 7. veljače kad smo doznali da je u 74. godini života umro prof. Luka Petraška, rođen u Nermiđu 4. listopada 1947. godine i svojevremeno dugogodišnji prof. rumunjskog jezika i književnosti u osnovnoj školi u Karaševu. Profesor Petraška je pokopan u srijedu 9. veljače u mjesnom groblju iz Ričice, gradu u kojemu je proveo više od polovice života.

     Pohađao je prof. Petraška prva četiri razreda osnovne škole u svom rodnom Nermiđu, s predavanjima na hrvatskom jeziku, Gimnazij je pohađao u obljižnjem Karaševu, 5. razred na hrvatskom jeziku, 6. i 7. i 8. razred na rumunjskom jeziku, s time što je u tim razredima hrvatski jezik učio kao maternji jezik po udžbenicima na latinici. Srpsku srednju školu pohađao je od 1961. godine u Temišvaru, ali na rumunjskoj sekciji, dok je Filološki fakultet pri Pedagoškom institutu u Temišvaru pohađao od 1965. do 1968.

     Najprije radi kao profesor rumunjskog jezika i književnosti u mjestu Pîşcotu u županiji Satu Mare, u Fîrliugu, mjestu u Karaš-severinskoj županiji, radi od 1970. do 1978., a 1978. godine dolazi u Karaševo gdje biva profesorom rumunjskog jezika i književnosti sve do 1991. godine i gdje je nekoliko godina obavljao i funkciju ravnatelja Osnovne škole. Od 1992. godine pa sve do odlaska u mirovinu profesor je rumunjskog jezika i književnosti u Gimnaziji likovnih umjetnosti u Ričici.

     Kao izuzetno nadarenog profesora, vrsnog jezičara i suptilnog filozofa, pamtit će ga čitave ge-neracije učenika iz Karaševa i ne samo, zapravo sve generacije učenika koje su imale privilegij da ih rumunjskom jeziku i književnosti podučava upravo prof. Petraška. Profesor iz Nermiđa će zauvijek ostati u sjećanju svojih učenika i svih koji su ga poznavali ponajprije po svojemu enciklopedijskom znanju, a onda i po izvannastavnim aktivnostima sa svojim učenicima od kojih je stalno tražio maksimum u svim djelatnostima u koji su bili implicirani, bilo da je riječ o učenju rumunjskog jezika i književnosti, bilo da se radi o sportskim aktivnostima kao šah ili tenis. Uostalom, za vrijeme profesora Petraške i njemu zahvaljujući, karaševska je škola imala u osamdesetim godinama prošloga stoljeća brojne županijske šampione u šahu i tenisu, kako u muškoj tako i u ženskoj konkurenciji.

     Kruna intelektualnog rada prof. Petraške je prijevod Novoga zavjeta na karaševski idiom, knjiga izdana 2013. godine u Njemačkoj, knjiga koja je, nažalost, prošla relativno nezapaženo u karaševskoj zajednici, koliko među čitateljskom publikom, toliko i među intelektualnom elitom iz karaševskih sela. Šteta velika, jer prof. Petraška je uložio velik dio svog života, cijele 17 godine, kako bi omogućio svakome Karaševku pristup biblijskoj poruci na materinskom jeziku. „Da bi postigal Božji blagoslovi, veli autor na karaševskom idiomu u predgovoru Novoga zavjeta, makar koj človik ili žena neophodno treba znati volju Božu, a to se može samo slušanjem ili četanjem Njegove reči; i baš zato sam si podmetnul skoro sedamnaest godine rađe u ovem poslu, da adaptiram

     Novi zavet na karaševski jezik/govor“. Novi zavet na karaševskom govoru pionirski je rad i velika hrabrost u zajednici gdje i onako manjka izdavačka aktivnost. S tim više što naš karaševski jezik nije normiran, odnosno standardi-ziran, i ne posjeduje izražajne mogućnosti s kojima bi se i najtanije misli mogle izraziti. Istina, prof. Petraška je bio izvorni govornik karaševskog jezika i lingvist po formaciji, dakle jedan od najpozvanijih da se prihvati ovakvoga posla, a djelo je daleko najbolji opsežni rad ovakve vrste ikad učinjen u karaševskoj zajednici.

     Kao profesor je uvijek bio temeljit i predan svojoj profesiji i kao takav ostaje u neizbrisivom sjećanju svima koji su ga poznavali, nadasve kao ljubazan i dobar čovjek, kao istinski gospodin i profesor koji je mnoge učenike uveo u svijet književnosti, ali ih i odgojio za život.

     S puno pijeteta i velikom tugom izražavam najiskreniju sućut svima koji su poznavali profesora Luku Petrašku, prvenstveno obitelji i djeci. Neka mu Bog oprosti grijehe, a dušu neka mu primne u raj nebeski!

Ivan Dobra