|
marti, 23 decembrie 2008 |
 Kada je Božji Sin postao čovjekom, postao je sasvim vidljiv Božji način postupanja s ljudima. Bog je rijetko dolazio pred ljude s velikim i silnim događajima, kao onda na Crvenom moru i na brdu Sinaju, kada je sav narod drhtao i molio Mojsija neka im govori on, -a ne Bog- jer su se bojali da će svi izginuti. Bio je to veličanstven, ali ujedno i strašan prizor. No, to su bili izvanredni događaji. Bog je redovito izabirao pojedine ljude ili nekoliko njih i povjeravao im zadaću da prenesu njegove riječi i poruku ljudima. Tako je postupio s Abrahamom, s prorocima. I Božji se Sin pojavio među ljudima u obliku slabog ljudskog djeteta, i u svemu jednak drugima. Nitko ga se nije trebao bojati. Božić, događaj njegova rođenja, najbolje dokazuje taj Božji način postupanja s čovjekom. Bog se odnosi prema čovjeku s velikom finoćom i komunicira s njime na ljudski način, ne želeći uplašiti čovjeka svojom veličinom i svojom moći, niti ga silom natjerati na poslušnost. Bog je čovjeka stvorio slobodnim; zbog toga ne upotrebljava vanjsku prisilu da bi ga privukao sebi, već se na jedan humani način nudi čovjekovu srcu. I onda kad poziva osobe da budu navjestitelji i posrednici njegove poruke ne odabira one koji bi se nekom veličinom razlikovali od ostalih. Bog se dakle predstavlja ljudima po mjeri čovjeka. Događaj Božića je to sasvim jasno očitovao. Rođenje Boga-čovjeka nije bilo popraćeno nikakvim spektakularnim pojavama. Istina, anđeli su betlehemskim pastirima najavili to rođenje, ali nam nije poznato da su svi stanovnici Betlehema bili time posebno zahvaćeni. Božić će tako ostati trajno mjerilo Božjeg djelovanja, način na koji on dolazi čovjeku. Pozivam vas, poštovani vjernici, da zajedno razmislimo o događaju Božića kao velikom otajstvu Božje ljubavi. Isus će nas, ne samo prigodom svoga rođenja, nego stalno, do konca svijeta, na taj način voljeti. Neka nitko ne očekuje od Boga velike znakove i čudesa. Naša vjera treba doći do takve zrelosti da znademo prepoznavati Božje djelovanje svaki dan. Anđeli su pastirima rekli: «Evo vam znaka; naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama» (Lk 2,12).Malo dijete koje leži, i ništa više! I kasnije -kada je Isus u pustinji bio izazivan od vraga da se čudima i velikim događajima predstavi ljudima- on je to odbio! ( Lk 4,1-13). Jasno je dao do znanja da onaj tko ne vjeruje Mojsiju i prorocima, dakle Božjoj riječi koja se po ljudskim ustima propovijeda, neće povjerovati ni da tkogod i od mrtvih ustane! (Lk16,29-31). Ako je dijete koje je ležalo na slami bilo znak, neka i nama bude znak Božje prisutnosti svaka Sv.misa na kojoj se posveti malo kruha i vina –tu gdje se Isus pojavlja i stvarno uprisutnjuje na našim oltarima; a svaki navještaj Božje riječi po ustima slaboga i nedostojnog čovjeka, te svaka ispovijed pred službenikom Crkve- koji je i sam potreban Božjeg milosrđa- neka nam budu znak Božje blizine i praštanja ! Neka se u svima nama za Božić- dok budemo promatrali Boga u Betlehemskom Djetetu- probudi čežnja i vjera prema duhovnim dobrima, kako bi u vidljivim i svakidanjim- naizgled neznatnim stvarima -prepoznali nevidljivoga i sveprisutnoga Boga. Bio vam svima čestit i blagoslovljen Božić te mirom obdarena Nova 2009. godina! Primite moj pozdrav i blagoslov!
|
Hrvatska grancica