Arhiva articole Hrvatska grancica Realitatile noastre Search by tag : alegeri, parlamentare, alegeri parlamentare, carasova, Carasova |
OPSTANAK NASIH SKOLA = OPSTANAK NASIH SELA |
miercuri, 31 martie 2010 | |
Prošla je godina dana od protesta ravničkih roditelja koji su zahvaljujući svojoj odlučnosti no i svesrdnoj pomoći ZHR-a uspjeli spasiti svoju školu od zatvaranja, spašavajući na taj način i budućnost svojeg sela.
Stoga smatramo opravdanim staviti znak jednakosti u naslovu, jer škole su rasadnici budućnosti svakoga sela, a njezini učenici mladice koje daju svojevrsnu garanciju da selo ima budućnost.
Već početkom ove kalendarske godine mogli smo skoro svakodnevno pratiti nimalo ružičaste vijesti o tome koliko će ljudi ostati bez posla. Ni školstvo nije ostalo po strani, pa se stalno spominjalo otpuštanje nastavnika i komasiranje škola. Potaknuti neugodnim iskustvima iz nedavne prošlosti kada je prijetilo
zatvaranje škole u Ravniku, a nešto prije u Klokotiču, odlučili smo
skrenuti čitateljima pozornost na ovaj aspekat i ujedno ih navrijeme
informirali o tome što bi se skoro opet moglo dogoditi. Kolege urednici
su redovno informirali naše čitatelje o borbi za opstanak spomenutih
škola. Borba koja međutim nije obuhvatila cijelu našu karaševsku
zajednicu, i ovdje mislimo na sve faktore koji bi se trebali brinuti o
obrazovanju, već je, NAŽALOST, podijelila našu malobrojnu zajednicu: na
većinu za i neznatnu manjinu (slučaj ili dva) protiv opstanka škole.
Na
svu sreću, prošle je godine sve dobro završilo pa je škola u Ravniku,
koja je najviše bila na meti zatvranja, ostala funkcionirati. Ali,
škola nije sama po sebi ostala, već su prvoga dana škole (kada je bio
presudni trenutak) naš zastupnik prof. Radan zajedno s prof. Jankovom
otišli u Ravnik i tamo zajedno s roditeljima borili se i izborili da
škola opstane. No početkom ove godine opet su stigle usmene prijetnje.
Sva sreća pa je prof. M. Radan, vrlo dobro informiran o stanju
školstva, «objasnio» nadležnima u inspektoratu o posebnom statusu
manjinskih škola, konkretno da se za te škole izdvajaju veća
financijska sredstva, kao i o tome da ako bude trebalo, sredstva će se
tražiti i iz drugih izvora, jer je ZHR, a želimo vjerovati da i cijela
karaševska zajednica, odlučna obraniti opstanak škole i škola. Nećemo
ponavljati sve neugodne epizode vezane uz ravničku školu i borbu koja
se vodila za njezin opstanak, od susreta s generalnim inspektorom pa
sve do početka školske godine kada je poslan kombi po djecu, no na
sreću stigao skoro prazan u Lupak. Neka nam to bude pouka za budućnost.
Sve razvijene zemlje svijeta ulažu u obrazovanje svjesne da time ulažu
u svoju bolju budućnost. Pa onda bi se i mi i naša sredina kao trebali
tako ponašati, jer smo zemlja članica Europske unije, razvijene
zajednice koja zna prepoznati ulogu školstva. A dvojezična je nastava,
na materinskom i rumunjskom, bogatstvo, mogućnost, šansa i spasonosna
vrata za opstanak škola. Materinski se jezik ne ući umjesto nekog
stranog jezika već ima status kao i rumunjski. A školski program ima
osim ova dva jezika, dva strana jezika.
Nadajmo se da će naše škole
opstati i da će naša zajednica i svi rukovodeći faktori biti spremni za
njihovu obranu, ukoliko to bude trebalo. Da će hodnicima škola veselo
odzvanjati učenička vika, a ne da ostanu prazne zgrade koje će nas
podsjećati na sive i glomazne zgrade bivšega režima. Maria Latchici
|