U subotu 10. 04. 2010., u bivšem sjedištu u Klokotiču, izabran je za novog predsjednika klokotičke filijale ZHR-a dr. Mihai Vatav, nakon što je prof. Marian Lucacela dao ostavku (razlog tome su studiji koji su mu prioritet i zbog kojih ne može prisustvovati sastancima i obnašati dužnosti koje pretpostavlja ova funkcija).

Dr. Mihai Vatav rođen je 03. 10. 1972. g. u Ričici, vrtić i OŠ do VI-tog razreda pohađao je u Klokotiču, a VII-VIII-i razred pohađa u Ričici gdje nastavlja i srednju školu „Diaconovici Tietz”. Sljedile su 3. g. studija u Temišvaru (Colegiu Tehnica Dentară) i još 4.g. u Oradiji (Univ. De Medicină şi Farmacie Oradea).
Vrlo je aktivna osoba. Pored privatnog posla u zubnoj ordinaciji, član je mjesnog vijeća lupačke općine ali i jedan od osnivača nogometnog kluba „CROATIA CLOCOTICI”. Novo izabrani predsjednik smatra da je upravo ta njegova aktivnost razlog što je izabran na ovaj visoki položaj. Najprije namjerava riješiti problem mjesta novog sjedišta ZHR-a u Klokotiču, jer je g. Lucacela, zbog obnove zgrade, prekinuo i ugovor za unajmljivanje prostora ZHR-u.
Kako prof. Lucacela nije mogao sam, ni ja ne mogu sam, kaže dr. Vatav i nada se podršci svih mještana jer mu je želja okupiti oko sebe i mlade naraštaje i zajedno se boriti za očuvanje karaševske tradicije i običaja. U suradnji s mladima i ostalim članovima želi dati nov poticaj kulturnom životu i ponovno oživjeti folklorno društvo u Klokotiču. Još uvijek je ugodno iznenađen jer nije očekivao biti izabran za predsjednika. Umjeren je u izjavama i voli ispuniti sva svoja obećanja.
Neposredno prije smrti, učitelj Đuređ Vatav je u jednoj redovitoj posjeti dr. M. Vatavu, napisao na tablici, jer više nije mogao govoriti sljedeću rečenicu: „Miljo, da ne maneš Klokotič...!”. Ta je rečenica jedan od razloga koji danas toliko nadahnjuju i hrabre dr. Vatava da sebe i svoje slobodno vrijeme toliko poklanja Karaševcima.
Dr. M. Vatav smatra da se zajedničkim snagama lakše i jače bori, a rezultati su u tom slučaju bolji i brže se ostvare. Bez suradnje se ne može i zato čeka, raširenih ruku, sve one koji žele dobro i nude svoju pomoć Karaševcima. On sam je primjer našoj malenoj zajednici. Iz skromnosti ne priča puno o tome, ali ću mu u znak poštovanja odati malenu tajnu. Svi pacijenti koji su uključeni u razne kulturne, sportske ili crkvene akcije u njegovoj ordinaciji dobivaju popusta. Svaka čast!

 

Slaviţa-Maria Muselin