Čitateljima Hrvatske Grančice poznato je da smo u zadnjim brojevima našega lista, barem što se školstva tiće, najveću pozornost poklonili Ravniku i tamošnjoj osnovnoj školi.

         S Nažalost, pozornost nam je privukla hrpa neprilika i problema koja je tu školu pogodila u zadnje dvije godine. Bilo je riječ o premještanju gimnazijalnog ciklusa u centralnu školu Lupak, o nepostojećoj podršci lokalnih vlasti i o zajedničkoj borbi koju su pokrenuli roditelji učenika i ZHR za opstanak hrvatskog jezika u toj školi.

         Stvari su se donekle smirile na ravničkome prostoru, a to nam je bila prilika posjetiti i druge školske ustanove, u kojima se još uvijek može čuti hrvatska riječ u nastavnom procesu. Tako smo dospjeli do osnovne škole iz Klokotiča. Tu otkrivamo, s ugodnim iznenađenjem, da u lupačkoj općini postoje i one škole u kojima se u posljednjem vremenu događaju i stvari s kojima se možemo ponositi. Kako bi saznali više o tome, razgovarali smo s gospodinom Lukačelom B. Marijanom, koordinatorom te škole.

         M.Lukačela: Kada je riječ o školama lupačke općine, upozorio bih na činjenicu da se klokotička škola uvijek izdvajala od ostalih, ne samo po dobrim rezultatima učenja, nego i po jedinsvenoj tradiciji koja postoji samo u selu Klokotič. Tu možemo navesti, kao primjer, tradicij-sku božićnu školsku predstavu, koja se odvija u domu kulture, kao i razne druge tradicijske aktivnosti, poput već znamenitog Plesa miševa, u kojem sudjeluju sve više gostiju iz susjednih i obližnjih krajeva. Za razliku od ostalih škola općine Lupak, ni školska zgrada nije bila u takvom lošem stanju. To je bio i glavni razlog radi kojeg su općinske vlasti dale zeleno svijetlo rehabilitaciji: najprije školi iz Ravnika, a potom i centralnoj školi iz Lupaka. Novac za obnovu ove zadnje škole nije stigao iz lupačkog općinskog proračuna, već iz fondova za rehabilitaciju koje izdvaja Ministarstvo odgoja. Uglavnom, moglo bi se reći da je sada, napokon, došao red da se posveti zaslužena pažnja i ovoj našoj ustanovi.

       Rep: Vidi se da je školska zgrada, barem što se unutarnjega dijela tiče, bitno promijenjena. Kakvi su to radovi obavljeni i tko vam je pripomogao u tim vašim nastojanjima?

      M.Lukačela: Iako smo dosta toga postigli, moram priznati da smo tek na početku puta. Početkom smo ove kalendarističke godine, zahvaljujući našemu knezu, Marijanu Vlasiću, uspjeli konsolidirati školski zid, koji je prijetio sigurnosti učenika. Nakon toga, općina se prihvatila zahtjevnoga posla popravlanja oštećenih stijena i krečenja. Namje-ravala se i promjena krova, ali zbog nedostatka financijskih sredstava, taj se dio posla odgodio za sljedeću godinu. Početkom ove školske godine, velikom zaslugom vlč. Petra Dobre, kneza Marijana Vlasiča i izravnom pomoći hrvatskog Konzula, gosp. Mirka Radića, uspjelo se asfaltirati školsko dvorište i na taj smo se način riješili blata u dvorištu.

     Rep: Koliko se može primje-titi, asfaltiranje dvorišta nije riješilo samo problem blata, već vam pruža i niz raznih mogućnosti odvijanja nastave tjelesnog odgoja.

     M.Lukačela: Svakako. Uskoro namjeravamo, pomoću općine Lupak, stvoriti dobre uvjete, ne samo za igranje nogometa, nego i košarke, odnosno odbojke. Možda s time uspijemo otkriti i nove, još neotkrivene sposobnosti naših učenika.

     Rep: Da li su u akciji obnove škole sudjelovali na neki način i roditelji učenika?

     M.Lukačela: Ako većina škola ima poteškoća oko pronalaska zajedničkoga jezika, mogu reći da su se kod nas odnosi škola-roditelji učenika, uvijek kretali od dobrog prema odličnom. I ove godine roditeli su imali veliku ulogu u stvaranju odvijanja nastave u civiliziranim uvjetima. Osim što su pripomogli u raznim aktivnostima kao što je održavanje materijalnih školskih sredstava u dobrim uvjetima (popravak i farbanje školskih klupa, stolica, razrednih prozora itd.), oni su zaslužni i za finalni izgled razreda u kojima uče njihova djeca. Tu prvenstveno mislim na roditelje učenika nižih razreda.

     Rep: Koji su prioriteti škole u bliskoj budućnosti?

     M.Lukačela: Što se tiće priori-teta u svezi sa školskom budućnosti, mogu reći da je najveći problem izbjegavati sudbinu škole iz Ravnika, iako je sve to svakoga dana sve teže i teže. Što se tiće aministrativnih prioriteta, moraju se sljedeće godine pod hitnom započeti radovi na krovu škole i nastaviti radove u školskim hodnicima. U vidu imamo i ugodno iznenađenje što se tiče zelenila u školskome dvorištu, kao i stvaranje uvjeta za igru djece predškolske dobi.

    Rep: Iz svega ovoga što ste rekli, proizlazi zaljučak da je sloga među ljudima najbitniji faktor vašega uspjeha...

    M.Lukačela: Nova vremena obvezuju ne samo nastavnike, nego i roditelje učenika na moderan način razmišljenja. Na svu sreću, u Klokotiču, nastavnici su svjesni činjenice da se za dobro odvijanje nastave, profesori ne mogu postići ciljeve bez pomoći roditelja u istoj mjeri u kojoj ni roditelji bez nastavnika. Jedino dobrom suradnjom i slogom nastavnika, roditelja, Crkve i Općine, mogu se stvoriti velika djela. Svi su ti faktori vrlo značajni. Tko će na kraju iz svega ovoga izvući najviše koristi? U prvom redu naša djeca, a potom i svi mi, kao i budućnost naše zajednice.

Daniel Lucacela