Karaševski su vjernici Božić dočekali u crkvi Marijina uzvišenja, na tradicionalnoj Svetoj misi Polnoćki, koju je celebrirao vlč. Đuređ Katić.

     Župna crkva iz Karaševa je i ovoga puta bila pretijesna da primi domaće i sve vjernike koji su za ovaj blagdan doputovali iz raznih europskih zemalja da u krugu obitelji i rodbine proslave jednu od najvećih i najradosnijih svetkovina – rođenje Isusa Krista. Nakon ponoćne mise okupljeni je puk imao priliku pratiti i jedan prigodni božićni program kojega su na otvorenoj sceni priredili učenici nižih razreda karaševske Dvojezične gimnazije pod vodstvom instruktora Mikole Gere i Petra Krste. Odmah uz otvorenu scenu postavljene su bile jaslice s motivima Isusova rođenja, što je dodatno pridonijelo dočaravanju božićnjeg ugođaja.

      Božić je vrijeme molitve, mira i pomirenja, blagdan ljubavi radosti i darivanja. Svi se veselimo Božiću, ponajviše djeca. Posebno ukrašena jelka, na koju se stavljaju lampice, sitni slatkiši, raznobojne kuglice s raznim ukrasima i ukrasna nit, prisutna je u svakom domu karaševskih Hrvata kao tradicionalni božićni simbol. Ulice i kuće najvećeg hrvatskog sela u Rumunjskoj su u ovom periodu radosnije i veselije pod sjajem i blještavilom mnoštva lampica i drugih prigodnih dekoracija. Neposredno prije Božića, mještani kupuju novu odjeću, umotavaju poklone, kuhaju i pripremaju kolače. Prema ustaljenom običaju, karaševski Hrvati obično provode prvi dan Božića u sredini obitelji, zajedno sa svojim najmilijima, a sutradan posjećuju rodbinu i razmjenjuju poklone. Mada su betlemaši jedan od običaja koji se u Karaševu zadržao do danas, sve je manje djece što na Badnjak, kada Karaševci u krugu obitelji bdiju, odnosno čekaju blagdan Isusova rođenja, idu s lijepo ukrašenim i osvjetljenim Betlemom od doma do doma i navještuju ukućanima rođenje maloga Isusa. Taj tradicionalni običaj počinje polako iščezavati, a za uzvrat nam sve češće dolaze skupine djece iz susjednih rumunjskih mjesta koja pjevaju „colinde“. U zadnjih godina potpuno je nestao običaj da se za vrijeme Božića Karaševci okupe u dvorani Doma kulture na tradicionalnom pučkom veselju. Do prije nekoliko godina i mladi i stariji naraštaji su gajili naše izvorne plesove, prije svega karaševski danac i tzv. „zdupaturu“, a svirači su bili porijeklom iz našeg mjesta. Nova vremena, drugačiji način zabave, novi običaji. Ovaj put je najveselije bilo u prepunom restoranu SC MILOVAN CONSTRUCT gdje je gošće zabavljao Mitar Mirić, zvijezda srpske folk estrade, a sva su mjesta bila unaprijed rezervirana. U novije vrijeme postala je prava moda da vlasnici karaševskih restorana pozivaju u svoje objekte pjevače iz susjedne Srbije ili pak formacije srpske narodne muzike iz Rumunjske, jer one privlače veliku publiku. I najveći restoran iz Karaševa, SC MOLDOVAN MEISTER, uspio je do kraja popuniti svoja mjesta radi toga što se za muzički ugođaj brinuo jedan bend srpskih narodnjaka iz Temišvara. Postaje sve jasnije da osvajački muzički trendovi iz susjedne Srbije sve jače potišću u pozadinu našu izvornu glazbu, a kako slušanje takve vrste muzike postaje za neke karaševske mladiće jedan od načina njihove kulturne manifestacije, ne bismo se trebali čuditi ako ti isti mladići ubuduće preobrate i svoju nacionalnost pod utjecajem kulturne podudarnosti s našim susjednim narodom.

Ivan Dobra