Sve što obavlja jedna seoska djevojka, zatim majka, u rukama, u kući, u dvorištu, na njivi, u ogradi s domaćom živeži, to čini i Marija u Nazaretu.

      U redno, razborito, mar­ljivo. Uvijek ljeti misli i na zimu, a zimi i na ljeto. I u hrani i u odjeći i u obući. Misli i na Josipa i na Sina Isusa. Najmanje na sebe samu. Posebno misli na druge siro­mahe, iako je ta Sveta obitelj bila među siromašnijima i u Naza­retu i u Galileji. U taj rad ulazi i odgoj Isusov. Briga i čuvanje, zdrav razvoj, polazak u sinagogu, čitanje Biblije, jer je svjesna da je Bog dijete posebno njoj povjerio… Svake subote pohađa sinagogu. Sluša što predstojnici govore, kako tumače da će doći Mesija preko Djevice. Ona šuti.

    Nikada nijedne Božje zapovijedi nije prestupila. Vjerna u svemu, kako je obećala arhanđelu. Umalo nije doživjela i srčani i moždani udar kad Ga je „izgubila“ u Jeruzalemu u njegovoj 12. godini. Pratila Ga u njegovom javnom misionarenju po Pa-lestini i „pomagala mu iz svojih dobara“, iz svoje sirotinje. Obratila se Isusu u Kani da izvuče sirote mladence iz nevolje; čula toliko puta od svoga Sina da su braća, sestre i majka Njegova oni koji Božju riječ slušaju i opslužuju; čula pohvalu da je čak ta nova duhovna rodbina blaženija od tjelesne ma­jke… A ona i tjelesna Majka, i ujedno savršeno sluša i održava Riječ Božju!

    Recimo odmah: katolička majka, supruga i žena vidi da je Bog stavlja na osobit životni ispit. O njoj uvelike ovisi ne samo njezino o-sobno spasenje, ne samo spasenje njezinog čeda, muža i obitelji, nego i razvoj Kristove zajednice i Crkve. Može biti graditeljica ili, ne daj Bože, razarateljica Crkve, nacije, države. Može se razumno zanositi idejom tzv. emancipacije, oslobađanja od zastarjelih oblika života. Ali ludo čini ako misli da se može emancipirati od nezastariva Božjega zakona koji je ugrađen u naravnu strukturu, u krvotok muškoga i ženskoga bića. Moralno zdrava žena i majka rađa zdravu obitelj. Zdrave obitelji tvore zdravu Crkvu, zdravu ljudsku zajednicu. Crvljivo stablo rađa crvljive plodove. A tko je željan crvotočine u sebi, u obitelji, u Crkvi?

    Mi danas molimo Majku Mariju da ne iščeznu djeca s koljena, ruku i prsiju naših majki; da djeca zauzvrat budu blagoslov svojim roditeljima; da puno više od same zabrane Ne ubij, posvuda odjekuje: Ljubi djecu svoju, Ljubi bližnje svoje. Umjesto Ne sagriješi bludno, Ne poželi, da pos­vuda osjećamo: Poštuj svoje i tuđe tijelo, poštuj dušu iznad svega, poštuj imovinu , ljubi Boga svim bićem svo­jim!

    Marija je prošla sve faze zdrave ženske osobe: djevojka, zaručnica, majka, udovica. Možda joj je najveća patnja bila što je pokopala svoga muža, pa onda i svoga Sina. I ostala sama. A ona bi radije da je ona umrla. Ne, nego kako Bog hoće. I ne znamo koliko je ostala sama. Dobro, nije ostala sama, nju je prihvatio sv. Ivan.

Gospodinovo Uskrsnuće – Gospino Uznesenje

    Završetak Križnoga puta jest doduše grob, ali za Isusa samo nepuna tri dana. I onda slijedi anđeosko odvaljivanje grobnoga kamena, zora novoga dana, uskrsnuće Gospodnje! Otac je nebeski nagradio svoga Sina za svu vjernost, kao nikoga do tada: uskrisio Ga je od mrtvih da više nikada ne umre i postavio Ga je sebi zdesna. I sudit će žive i mrtve. I Njegovu Kraljevstvu neće biti kraja.

     Bog je povlašteno nagradio i Majku Isusovu. Usnula ili umrla, nije bitno. Uznio ju je dušom i tijelom u nebesku slavu. Zauvi­jek. S njom je već dovršio djelo spasenja, ono što će s nama os­talima dovršiti tek nakon Sudnjega dana.

     „Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. Jer koje predvidje, te i predo­dredi da budu suobličeni slici Sina njegovoga te da On bude prvorođenac među mnogom braćom. Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi“ (Rim 8, 28-30), riječ je Gospod­nja! Predvidje. Predodredi. Suobliči. Pozva. Opravda. Proslavi. Ni na kome se te Božje milosne akcije nisu tako obistinile kao na Blaženoj Djevici Mariji koja s Bogom surađuje i ljubi Ga. Zato je ona najblistaviji primjer kako se Boga sluša, kako se Njegova sveta volja ispunjava, kako se ljudsko biće osjeća ponosnim što se nalazi u službi Božjoj. „Evo službenice Gospodnje“.

Dr. theol. Davor Lucacela