U karaševskim selima pokladni običaji razlikuju se od mjesta do mjesta. Svaki kraj ima svoje specifičnosti, a Zajedništvo Hrvata podržalo je pokladna veselja u svim karaševskim mjestima gdje su bila organizirana.

    U Karaševu, Osnovna škola broj 2. i ove je godine pripremila jednu malu pokladnu predstavu, gdje su se njezini učenici maskirali u najrazličitije likove, od vještica i princeza, pa sve do lovaca ili likova iz bujne mašte onih koji su ih stvarali. 

            Pokladno veselje u lupačkoj općini

    Neposredno prije korizme u Klokotiču bilo je održano pokladno veselje koje je počelo u subotu navečer, 18. veljače s maskenbalom i igrankom u Domu kulture, a taj način veselja i maskiranja produžio se i u sljedeća tri dana, sve do utorka, 21. veljače. Pokladni utorak, posljednji je dan prije Pepelnice (Čiste srijede) u kojemu je dozvoljeno uživanje u zabavi i hrani prije ulaska u Korizmu, kada svaki vjernik, kršćanin, zna da je to period priprave i pročišćavanja za najveći kršćanski blagdan, Uskrs, i da su sva ta uživanja zabranjena sedam tijedana. POKLADNO VESELJE U KARAšEVSKIH HRVATA

            Pokladni običaji su oduvijek bili zanimljivi. Nažalost, danas ti običaji karaševskih Hrvata u nekim selima počeli su polako izumirati. U onim selima, koja još njeguju tradiciju svojih predaka i kako bi se taj običaj maskiranja sačuvao i u naše dane, Zajedništvo Hrvata založilo se da simbilički podržava i nagrađuje svake godine, najljepše maske koje zauzmu prva tri mjesta u svim karaševskim selima gdje se organiziju maskenbali za pokladna veselja. Isto tako, simbolične nagrade, dodjelio je i Osnovnim školama koje su održale maskenbal za učenike.

              Prerušavanje naših „mušorka“ u najrazličitije likove, razveselilo je mještane karaševskih sela, od najmanjeg do najstarijeg. Mještani treće dobi od godine do godine iznenađeni su sve šarenijim maskama (koje ovi mlađi na sebe stavljaju) i prisjećaju se ovom prilikom kako je to nekada jednostavnije bilo. Pokladno veselje doseglo je vrhunac u ova tri sela, sljedećim redoslijedom: u subotu, 18. veljače u Klokotiču, a u Vodniku i Ravniku, na pokladni utorak, 21. veljače. Tih dana, bile su održane igranke u Domu kulture, a prije igranka održala se parada kostima i maski uz već tradicionalni „danac i portanje mušorka“. Dok se šaroliko pokladno društvo veselilo u dancu, žiri je imao dovoljno vremena da odluči i vidi koje bi bile najljepše tri maske ili pak grupice kostimiranih i ocjeniti koja nagrada, kome će biti dodjeljena. Jedini problem bio je taj što kod nagrada, pored ostalih poslastica, našla se i po koja boca s alkoholnim pićem. Kako je žiri nagrađivao najljepše maske i kostimi, nisu mogli predvidjeti da u nekim grupama ispod maske bilo je i maloljetnika. To su tek primjetili kad su sve maske bile skinute. Organizatori ovog veselja i njihovi sponzori, obećali su da se takav incident iduće godine neće više ponoviti.

     Mnogobrojnu publiku ugodno je iznenadila i pokladna povorka koja je išla kroz selo na pokladni utorak. U Klokotiču bila je to grupa „Karaševska svadba“ preodjevena u „mladu i mladoženju, kuma i kumu“ i ostale članove svadbe. Oni su na raskrižju, ispred Osnovne škole i Doma kulture, pokrenuli karaševski „danac, portanje, na mestu, dva i dva “. A u Vodniku, bili su to „mošulje“, tradicionalno odjeveni u „kužuci“ i opasani sa „zvone“. Pokladni utorak poznat je u našim selima pod nazivom: „poklade“ ili „fašanke“, a oni koji se maskiraju zovu se „mušorke ili mošulje“. Pored lijepog veselja, utorak prije Pepelnice, specifičan je i po tome što se toga dana, točno u dvanaest sati u ponoć, prekida veselje upravo u trenutak kad s crkvenog tornja zazvoni zvono i svi prisutni, najprije izmole „Oče naš i vjerovanje“ i poslije krenu iz Doma kulture svome domu i obitelji. Nema više nikakvih pučkih veselja sve do Uskrsa. Poklade ili fašanke su dani maškara i karnevala kada duševno i tijelesno možemo si priuštiti skoro sve. Možeš se maskirati u koga hoćeš, možeš govoriti sve što želiš, možeš biti ono što najviše mrziš ili pak voliš. Možeš biti sve dok sa tornja kucne zvono točno u 12h u ponoć, kao i u bajci s Pepeljugom. A od tog trenutka, stvaran život započinje svoj normalan tijek.

Slaviţa Muselin