Da li ste od prije znali o kongresu Demokratskog Saveza Hrvata u Rumunjskoj ili ste saznali o njemu tek kad ste primili pozivnicu?

     Prije ovog kongresa bio sam pozvan i ja, iz našeg sela, na prošlogodišnji Kongres ZHR-a koji se održal u centralnom sjedištu, u Karaševu. Poslije Kongresa ZHR-a, prošla evo skoro godina dana, ništa se nije pročulo da Zajedništvo želi učiniti nešto i za lupačku općinu i nikakav sastanak nije više bio održan kod nas u Klokotiču. Pitanje je sljedeće: gdje je mjesno sjedište u Klokotiču? Do sada nikada se nismo sastali! Na kongresu je bilo sve lijepo, ali što se konkretno kod nas učinilo od kongresa? Bar ja ništa neznam! Na kongresu bio sam samo na broju, nisam nikome ništa loše učinio, lijepo sam se vladao, pošteno. Ali od Kongresa ZHR-a - nikakav trud da se i kod nas bar neka mala sobica negdje napravi ili unajmi, gdje da i mi koji smo predstavnici mjesnog odbora Zajedništva u Klokotiču, imamo da se sastanemo bar jedanput u godini.

     A što se tiče Kongresa DSHR-a, slučajno sam saznao da je sastanak članova iz lupačke i karaševske općine u restoranu „Capitol“ kod Graura. Ja sam bio tamo pozvan kao gost i ne kao delegat. Stigao sam s zakašnjenjem, jer je sastanak bio u subotu a ja sam do kasno radio na markiranju nogometnog igrališta „Croatie Klokotič“, jer je sutra dan bila utakmica. Nitko mi ne želi pomoći za sport, iako bi tu moglo i Zajedništvo sudjelovati. Kako je u Karaševu pomoglo mladima koji su osnovali novi tim „Starigrad Karaševo 1299“, tako bi moglo priteči u pomoć i mladima koji igraju za „Croatiu“ iz Klokotiča. Ali, da se vratimo na Kongres! Bili su tamo prisutni predstavnici sviju sela, kako iz Lupačke općine, tako i karaševske: bio je lupački knez, Marijan Vlasić, karaševski knez, Petar Bogdan, potpredsjenici... bilo je puno ljudi.

     Ako ste bili pozvani kao gost, znači da niste član organizacije DSHR-a?

     Ne! Ja nemam nikakvu funkciju ni u Zajedništvu Hrvata, ni kod Demokrata. Ja volim biti prisutan kao svećenik tamo gdje se radi o Hrvatima, o našim ljudima. Ja sam cijeli svoj život žrtvovao da radim za moj narod! Mene ne veže Zajedništvo ili Demokratski Savez da radim za svoje ljude. Ja svakako radim za moje vjernike, neovisno o tome koliko mi želi ili ne želi pomoći jedna ili pak druga organizacija. Ja želim da vidim da ta organizacija radi onako kako bi trebalo, a ne 90% za jedne i samo 10% za druge. Volio bih da se radi za sva sela u istoj mjeri, da se mogu svi radovati rodu i plodu date organizacije. E, to sad obećaje Demokratski Savez Hrvata, da će za sve jednako raditi. Ali, problem je da su nam biranja ove godine, pa javljaju se i obećanja. Evo, naprimjer, za gosp. Marjana Lauša, koji želi kandidirati na biranjima za kneza u lupačkoj općini u ime Zajedništva, saznao sam putem specijalnog izdanja „Hrvatske grančice“. Tko je njega predložio, gdje, kad i kako? Većina nije upoznata s tom inicijativom, pogotovo kod nas u selu.

     Na Kongresu DSHR-a odlučili su da se bira demokratski, jer stalno se prigovaralo da lupačka strana jedino želi da vlada i stavi ruke na novac koji je dodijeljen od države za našu manjinu. Odlučilo se da predsjednik DSHR-a ne bude iz lupačke općine, već iz Karaševa, ali koji da nas jednako predstavlja, u istoj mjeri. Tako da je gosp. Petar Haţegan iz Karaševa izabran za predsjednika DSHR-a, a gđa. Marija Iser, porijeklom iz Ravnika, ali koja živi u Ričici, bila je imenovana za glavnu tajnicu. Za funkciju potpredsjenika, u svakome selu bili su imenovani mladi ljudi koji žive u svojoj zajednici i koji imaju drugačiji pogled na budućnost, više nada i boljih perspektiva.

     Ja sam svećenik i radim koliko mogu za svoje vjernike. Ali mi je žao kad vidim jasno da se ne traži interes naroda naših sela, negoli se traži samo interes jedne općine ili pak pojedinih osoba. Evo, na primjer, nakon toliko godina ponovo su oživjeli Demokratski Savez da predstavi sada kandidata za Rumunjski Parlamenat. To vam je tako za vrijeme biranja.

     Jako mi je žao što Zajedništvo Hrvata nije svojom intervencijom preko našeg zastupnika u Parlamentu zatražio pomoć i za crkve iz Lupačke općine. Svaka čast predsjedniku Zajedništva, prof. Milji Radanu, što je uspio svojom intervencijom u Parlamentu pomoći da se obnovi jedan dio župe u Karaševu, ali i nama je potrebna pomoć. Karaševo je dva puta veće od Klokotiča i njima je lakše uzdržavati župu i crkvu. A naša je crkva puno veća i manji je broj vjernika koji je mora uzdržavati. Moji vjernici i ja, radovali bismo se kad bi nam došla jedna takva državna pomoć, jer bismo mogli završiti započete radove u župi.

     Koliko je ljudima poznat DSHR?

     Neznam koliko je poznat, ali ono što obećaje je to da će raditi za sve jednako. Ja, neznam hoće li ili neće poštovati ono što su obećali, ali za sad oni tvrde da će pokušati učiniti nešto kako bi bilo bolje za sve nas.

     Kojoj stranci pridajete najviše šansi za uspjeh na lokalnim biranjima za kneza u lupačkoj općini?

     Po mom mišljenju, glasanje za kneza ne ovisi toliko od organizacije kojoj pripada, bar ne kod nas. Kod nas ljudi gledaju na osobu, da li je ta osoba sposobna ili nije. Gledaju na obitelj date osobe, da li su to pošteni ljudi ili nisu, a ne gledaju političku stranku kojoj pripada.

     Najveća šteta za našu malu zajednicu karaševskih Hrvata je ta što nismo ujedinjeni. Da smo ujedinjeni bili, moglo bi se više od toga uraditi za sve nas, neovisno od općine u kojoj živimo. Svi smo mi jednaki i imamo ista prava, a što drugi to zanemaruju, prije ili kasnije snosit će posljedice svojih odluka. A kako ljudi razmišljaju, vidjet ćemo na glasanju u šestom mjesecu.

Slaviţa-Maria Muselin