Čuli smo zadnji tjedan o starici koja je sve svoje imanje stavila u kotaričku za kolektu. Nije tamo stavila samo dva novčića nego cijeli svoj život. Isus tabarital od propovijedi, od rasprava, sel malko da se odmori. Na lijevoj strani hrama gleda volove, ovce i ptice za prodaju.

      Na desnoj su mijenjači novca koji varaju narod i uzimaju veliku proviziju da bi prodali valutu koja se prima u hram. Hramski nova. Isus se ljuti ali šuti. Nije još došao njegov čas. Ispred njega su 13 trube u koje se ubacuje novac. Kad ubaciš novčić ona zazvoni i svi se okrenu i vide onoga koji ubacuje.

     Puno je bogataša ubacilo mnogo toga dana. Jedni pridignu malko novčić da zazvoni po jako. Drugi ide u sakrstiju i daje tamo, da ga vide, da ga upišu i sljedeće nedjelje pročitaju na kraju mise. Međutim, svi su oni dali iz svojega viška, kaže Isus. Baš tada dolazi udovica, starica koja ubacuje sve što ima. Svu svoju imovinu ali i svu svoju vjeru u Boga. Kako joj novčić pade u trubu tako pade i na Isusovo srce. Vidiš li koliko je malko potrebno da te Bog zavoli i pohvali! Nije ona vidjela Isusa, nisu se ni pogledali, ni progovorili jedan s drugim. Međutim, srca su im bila jedno uz drugo. To je više od razgovora! I ti misliš če sve Svete mise su iste! I ti misliš če ne važno da se na misi smiriš i očistiš srce!

     I ti misliš če je u redu da gospodina uvjeriš da ti govoriš narodu na kraju mise, prije blagoslova? Jesi li dostojan da sidiš između Isusa i ove žene i da mu ti govoriš o narodu? Vidiš li što je Sveta Misa počevši od “U ime Oca... do idite u Miru”? Vidiš li kako Bog na Misi prati svaku gestu, svaku misao i svaki jecaj duše! Zato će nam njezin primjer ostati do kraja svijeta, dok se god bude čitalo sveto pismo, zvonit će njezina truba. Jer je sve stavila u Božje ruke.

     Tri su pouke iz ovoga evanđelja:

1. Dar se ne mjeri količinom nego vjerom. Vjerovati da je dar život, da on dolazi od Boga koji daruje sve, i da samo onda kada daruješ, tada zapravo postaješ pravi čovjek, pravo dijete Božje.

2. Dar se mjeri s radošću. Ne darujemo samo da se od nekoga iskipitamo i samo da nim pođe isprid vrati! Bog vidi kako si mu dal. Koliko radosno klekneš u crkvi? Koliko radosno moliš Oče Naš? Koliko radosno ljubiš svoje doma? Koliko radosno braniš mir i slogu? Sve to Isus mjeri!

3. Dar se mjeri žrtvom! Ništa veliko se ne može dogoditi bez žrtve! Pamtiš li koliko se je ljudi trudilo oko tebe da ti budeš onej koji jesi danas: majka, deda, mama, nena, drugarica, učitelj, profesor, knez, deputat, žena, direktor, kolega, susjed...! Jesi li zahvalan? Trudiš li se i ti za nekoga? U čemu si danas dobar? Je li se isplatilo da se oni trude ili čuvaš birt svaki dan kakon kad te nitko ne naučil ništa...? Izmoliš li im poneku Zdravu Mariju ili Pokoj Vječni ako ih više nema...?

Dr. theol. Davor Lucacela