Prošle godine mogao sam pročitati kako novinarka piše u jednim novinama:

“Ja ne vjerujem u Boga, ne idem nedjeljom na Misu i ne priznajem Crkvu! Međutim, jako volim i zimu i Božić”!

 Dragi čitatelju, ovdje odmah možeš vidjeti da je riječ o jednom Božiću bez Boga. To bi bilo kao da slavimo nečiji rođendan ali njega koji je slavljenik nismo pozvali! U ova preostala dva tjedna imat ćete stotine ponuda, na ulici, na televiziji, da bez Boga proslavite Božić! Samo uz kupovinu i zabavu!

Što je zapravo Božić? Od početka svijeta, kada se probalo objašnjavati što je to čovjek, jedni su ga stavljali među anđele, a drugi među životinje i majmuke! Nikako da se sazna što smo i tko smo! Božić je ta sveta noć u kojoj Sin Božji uzima tijelo čovjekovo da bi nam pokazao da smo i nebo i zemlja. Ima u nama i Božjeg i zemaljskog! To je Božić: najveći blagdan humanizma.

Zato, na primjer, danas i vjera opada jer ljudi ne prepoznaju u sebi više ono božansko. Nije pad vjere zato što smo danas pametniji! Vjera nema ništa s pameću, ona, kao i priroda oko nas, spada u egzistencijalne stvari života. Nego je problem što čovjek više nema gdje susresti Boga! Izbacili smo ga iz našega bližnjega, a i iz svega stvorenog oko nas. Danas, ako gledate televiziju, o čovjeku se tako ružno priča, i tako negativno, da ga skoro sotoniziraju! Isto tako se govori i o Crkvi! Boga tamo gori u nebo, gdje ako stignemo...stignemo, a mi ovdje na zemlji kako znamo i umjemo! E ne ide to tako. Dokle Boga ne priznamo i ne poštujemo u onomu koji je pored nas neće biti vjere, a ni sreće! Sjećam se kao dijete da se je jako poštovao blagdan kao neradni dan. Nije se dirala zemlja da se u njoj ne povrijedi ono božansko. Zato su se i postavljali križevi na raskrižjima, na poljima, među selima, da se zna da je zemlja blagoslov i dar Božji! Danas toga skoro nema. Jedan je francuz napisao divnu knjigu “Kozmički Krist”. Otkad je Isus uzašao na nebo, učenici su se pitali - gdje je On sad? Knjiga donosi odgovor da je Isus poslije uzašašća postao univerzalni, opće dobro, da sve i svakoga posveti svojom prisutnošću. Zato se ne čudimo kada crnci slikaju Isusa kao crnca, kinezi kao kineza i tako dalje. To je zato jer je Krist u svemu i svakomu pa i u tvojemu bližnjemu! Eto ti divne poruke Božića. Da si ti od neba i zemlje.

Zato, evo, barem blagdanski da se pomirimo kao braća, da za dane Božića bude manje psovke i zloće. Da se zbog svoje vjere ne damo, da nas naritkaju zajedno s pesimistima i slabima koji se uzdaju samo u čovjeka, nego da svijet vidi na nama da smo Božji!

Na dobro vam došlo slavno rođenje Isusovo!

O pastiri, čudo novo

Oj, pastiri, čudo novo

Niste nigda vidjeli ovo:

U jaslicam prostim rodio se Bog

Koji s neba siđe

radi puka svog.

Betlem, evo, nije daleko,

Znajte da vam istinu rekoh:

U stalici prostoj leži djetešce

Na slamici oštroj,

kao janješce.

Ljubav Božja prevelika

Primi pravu put čovjeka:

S neba sidje dolje radi grješnika

Rodi se u štali,

radi čovjeka.

Hajdmo, sada k Betlehemu

Klanjati se Spasitelju.

Nosimo mu dare svoje ljubavi,

On sve nas sirote ne zaboravi.

Oj, Isuse, Božji Sine,

Spasenje nam s tobom sine.

Zato na sve vijeke orit će se glas

slavne tvoje dike što izbavi nas. 

Dr. theol. Davor Lucacela